NEMA ZAKONSKIH PREPREKA DA OSNOVICA ZA OBRAČUN PDV-A KOD PROMETA DOBARA BUDE NIŽA OD NABAVNE CENE TIH DOBARA, U SKLADU SA OPŠTIM PRAVILIMA IZ ČLANA 17. ZAKONA O PDV-U
Ministarstvo finansija
001873875 2024 10520 004 000 011 004
- 6. 2024.
U skladu sa Zakonom o porezu na dodatu vrednost („Službeni glasnik RS”, br. 84/04, 86/04-ispravka, 61/05, 61/07, 93/12, 108/13, 68/14-dr. zakon, 142/14, 83/15, 108/16, 113/17, 30/18, 72/19, 153/20 i 138/22 – u daljem tekstu: Zakon), osnovica za obračunavanje PDV kod prometa dobara i usluga jeste iznos naknade (u novcu, stvarima ili uslugama) koju obveznik PDV prima ili treba da primi za isporučena dobra ili pružene usluge od primaoca dobara ili usluga ili trećeg lica, uključujući subvencije i druga primanja, u koju nije uključen PDV, ako ovim zakonom nije drukčije propisano. S tim u vezi, a pod pretpostavkom da je ugovorom zaključenim između naručioca posla i nosioca konzorcijuma ugovoreno da će promet dobara naručiocu vršiti isključivo nosilac konzorcijuma, a da će ostali članovi konzorcijuma vršiti promet nosiocu konzorcijuma, kada obveznik PDV (član konzorcijuma – lice B) izvrši promet dobara obvezniku PDV (nosiocu konzorcijuma – licu A) po ceni koja je viša od cene koju je obveznik PDV – lice A ugovorio sa naručiocem posla, osnovicu za obračunavanje PDV čini iznos naknade koju obveznik PDV – lice B prima ili treba da primi za isporučena dobra, u koju nije uključen PDV. Naime, propisima kojima se uređuje oporezivanje potrošnje PDV nije predviđen drukčiji način određivanja osnovice za obračunavanje PDV u slučaju prometa dobara za koji obveznik PDV prima ili treba da primi naknadu u iznosu nižem od iznosa nabavne vrednosti predmetnih dobara. S tim u vezi, obveznik PDV – lice A ima pravo da PDV obračunat i iskazan u računu prethodnog učesnika u prometu – obveznika PDV (lica B) odbije kao prethodni porez, uz ispunjenje ostalih propisanih uslova.
* * *
Odredbom člana 17. stav 1. Zakona propisano je da je poreska osnovica (u daljem tekstu: osnovica) kod prometa dobara i usluga iznos naknade (u novcu, stvarima ili uslugama) koju obveznik prima ili treba da primi za isporučena dobra ili pružene usluge od primaoca dobara ili usluga ili trećeg lica, uključujući subvencije i druga primanja (u daljem tekstu: subvencije), u koju nije uključen PDV, ako ovim zakonom nije drukčije propisano.
Subvencijama iz stava 1. ovog člana smatraju se novčana sredstva koja čine naknadu, odnosno deo naknade za promet dobara ili usluga, osim novčanih sredstava na ime podsticaja u funkciji ostvarivanja ciljeva određene politike u skladu sa zakonom (stav 2. istog člana Zakona).
Saglasno odredbi člana 17. stav 3. Zakona, u osnovicu se uračunavaju i:
1) akcize, carina i druge uvozne dažbine, kao i ostali javni prihodi, osim PDV;
2) svi sporedni troškovi koje obveznik zaračunava primaocu dobara i usluga.
Prema stavu 4. istog člana Zakona, osnovica ne sadrži:
1) popuste i druga umanjenja cene, koji se primaocu dobara ili usluga odobravaju u momentu vršenja prometa dobara ili usluga;
2) iznose koje obveznik naplaćuje u ime i za račun drugog, ako te iznose prenosi licu u čije ime i za čiji račun je izvršio naplatu i ako su ti iznosi posebno evidentirani;
3) iznose koje obveznik potražuje za izdatke koje je platio u ime i za račun primaoca dobara ili usluga, ako su ti iznosi posebno evidentirani.
Saglasno odredbama člana 28. stav 1. Zakona, pravo na odbitak prethodnog poreza obveznik može da ostvari ako dobra nabavljena u Republici ili iz uvoza, uključujući i nabavku opreme, kao i objekata za vršenje delatnosti i ekonomski deljivih celina u okviru tih objekata (u daljem tekstu: objekti za vršenje delatnosti), odnosno primljene usluge, koristi ili će ih koristiti za promet dobara i usluga:
1) koji je oporeziv PDV;
2) za koji u skladu sa članom 24. ovog zakona postoji oslobođenje od plaćanja PDV;
3) koji je izvršen u inostranstvu, ako bi za taj promet postojalo pravo na odbitak prethodnog poreza da je izvršen u Republici.
Odredbama stava 2. istog člana Zakona predviđeno je, da pravo na odbitak prethodnog poreza obveznik može da ostvari ako poseduje:
1) račun izdat od strane drugog obveznika u prometu o iznosu prethodnog poreza, u skladu sa ovim zakonom;
2) dokument o izvršenom uvozu dobara u kojem je iskazan PDV i dokument kojim se potvrđuje da je iskazani PDV plaćen prilikom uvoza.
Odredbama stava 3. istog člana Zakona propisano je, da u poreskom periodu u kojem su ispunjeni uslovi iz st. 1. i 2. ovog člana obveznik može da odbije prethodni porez od dugovanog PDV, i to:
1) obračunati i iskazani PDV za promet dobara i usluga, koji je ili će mu biti izvršen od strane drugog obveznika u prometu;
2) PDV koji je plaćen prilikom uvoza dobara.
U skladu sa odredbom stava 4. istog člana Zakona, pravo na odbitak prethodnog poreza nastaje danom ispunjenja uslova iz st. 1 – 3. ovog člana.
Obveznik može da ostvari pravo na odbitak prethodnog poreza u roku od pet godina od isteka godine u kojoj je stekao ovo pravo (član 28. stav 8. Zakona).