ZAKON o porezima na imovinu
(“Sl. glasnik RS”, br. 26/2001, “Sl. list SRJ”, br. 42/2002 – odluka SUS i “Sl. glasnik RS”, br. 80/2002,
80/2002 – dr. zakon, 135/2004, 61/2007, 5/2009, 101/2010, 24/2011, 78/2011, 57/2012 – odluka US,
47/2013, 68/2014 – dr. zakon, 95/2018, 99/2018 – odluka US, 86/2019 i 144/2020)
Deo prvi
OSNOVNE ODREDBE
Član 1
Porezima na imovinu, u smislu ovog zakona, smatraju se:
1) porez na imovinu;
2) porez na nasleđe i poklon;
3) porez na prenos apsolutnih prava.
Deo drugi
POREZ NA IMOVINU
Predmet oporezivanja
Član 2
Porez na imovinu iz člana 1. tačka 1) ovog zakona (u daljem tekstu: porez na imovinu), plaća se na
nepokretnosti koje se nalaze na teritoriji Republike Srbije, i to na:
1) pravo svojine, odnosno na pravo svojine na zemljištu površine preko 10 ari;
2) pravo zakupa, odnosno korišćenja, stana ili kuće za stanovanje, konstituisano u korist fizičkog
lica;
3) pravo korišćenja građevinskog zemljišta površine preko 10 ari, u skladu sa zakonom kojim se
uređuje pravni režim građevinskog zemljišta;
4) pravo korišćenja nepokretnosti u javnoj svojini od strane imaoca prava korišćenja, u skladu sa
zakonom kojim se uređuje javna svojina;
5) korišćenje nepokretnosti u javnoj svojini od strane korisnika nepokretnosti, u skladu sa zakonom
kojim se uređuje javna svojina;
6) državinu nepokretnosti na kojoj imalac prava svojine nije poznat ili nije određen;
7) državinu nepokretnosti u javnoj svojini, bez pravnog osnova;
8) državinu i korišćenje nepokretnosti po osnovu ugovora o finansijskom lizingu.
Nepokretnostima, u smislu stava 1. ovog člana, smatraju se:
1) zemljište, i to: građevinsko, poljoprivredno, šumsko i drugo;
2) stambene, poslovne i druge zgrade, stanovi, poslovne prostorije, garaže i drugi (nadzemni i
podzemni) građevinski objekti, odnosno njihovi delovi (u daljem tekstu: objekti).
Kad se porez plaća na pravo iz stava 1. tač. 1) i 3) ovog člana predmet oporezivanja je ukupna
površina tog zemljišta.
Pravom zakupa stana ili kuće za stanovanje konstituisanim u korist fizičkog lica, u smislu stava 1.
tačka 2) ovog člana smatra se pravo zakupa za period duži od jedne godine ili na neodređeno
vreme, za koji je propisano plaćanje neprofitne zakupnine ili zakupnine koja se obračunava
primenom propisanih kriterijuma i merila, u skladu sa zakonima kojima se uređuju:
(1) stanovanje i održavanje zgrada, odnosno u skladu sa posebnim propisima kojima je bilo
uređeno stanovanje koji su prestali da važe danom početka primene zakona kojim je uređeno
stanovanje i održavanje zgrada;
(2) javna svojina;
(3) prava boraca, vojnih invalida i porodica palih boraca;
(4) zbrinjavanje izbeglica.
Pravom korišćenja stana ili kuće za stanovanje konstituisanim u korist fizičkog lica, u smislu stava
- tačka 2) ovog člana smatra se pravo korišćenja za period iz stava 4. ovog člana, u skladu sa
zakonom kojim se uređuje zbrinjavanje izbeglica.
Član 2a
Kad na nepokretnosti, pored prava svojine, postoji neko od prava, odnosno korišćenje ili državina,
iz člana 2. stav 1. tač. 2) do 5) i tač. 7) i 8) ovog zakona, odnosno u slučaju iz tačke 6) tog člana,
porez na imovinu plaća se na to pravo, odnosno na korišćenje ili državinu, a ne na pravo svojine.
Kad na nepokretnosti, pored prava, odnosno korišćenja iz člana 2. stav 1. tač. 2) do 5) i tačka 8)
ovog zakona, postoji i državina iz tačke 7) tog stava, porez na imovinu plaća se na državinu, a ne
na pravo, odnosno na korišćenje iz tač. 2) do 5) i tačke 8) ovog zakona.
Kad na stanu ili kući za stanovanje, pored prava iz člana 2. stav 1. tačka 2) ovog zakona, postoji i
pravo ili korišćenje iz tač. 4) i 5) tog stava, porez na imovinu plaća se na pravo zakupa ili pravo
korišćenja iz tačke 2), a ne na pravo, odnosno korišćenje iz tač. 4) i 5) tog člana.
Član 2b
Sastavnim delom zemljišta, u smislu predmeta oporezivanja porezom na imovinu, smatra se i ne
oporezuje kao objekat:
1) staza i drugi otvoreni prostor prekriven šljakom, asfaltom, betonom, pločama ili drugim čvrstim
materijalom u nivou zemljišta, otvoreni prostor za parkiranje, kolski prilaz objektu, otvoreni poligon –
pista za obuku kandidata za vozače i vozača, osim linijskih infrastrukturnih objekata u skladu sa
zakonom kojim se uređuju planiranje i izgradnja;
2) ograda, potporni zid, stepenište izvan gabarita objekta, vrtno senilo do 15 m2 osnove, vrtni bazen
(uključujući fontane) površine do 12 m2
i dubine do 1 m, nadstrešnica osnove do 10 m2
, dvorišni kamin
površine do 2 m2
i visine do 3 m, stočna jama, septička jama, ploča za obaveštavanje površine do 6 m2
, dečje
igralište, spomenik i spomen obeležje na površinama javne namene ili na grobljima i grobnica.
Sastavnim delom objekta smatraju se instalacije inkorporisane u objektu i od objekta do priključka
na mrežu, a ako mesto priključka nije moguće precizno odrediti, sastavnim delom objekta smatra se
instalacija inkorporisana u objekat.
Član 3
(Brisan)
Poreski obveznik
Član 4
Obveznik poreza na imovinu je pravno i fizičko lice (koje vodi, odnosno koje ne vodi poslovne
knjige), otvoreni investicioni fond, odnosno alternativni investicioni fond, koji nema svojstvo pravnog
lica a koji je upisan u odgovarajući registar u skladu sa zakonom, koje je na nepokretnosti na
teritoriji Republike Srbije imalac prava, korisnik ili držalac, iz člana 2. stav 1. ovog zakona na koje se
porez na imovinu plaća u skladu sa čl. 2. i 2a ovog zakona.
Kad nerezidentno pravno lice obavlja delatnost u Republici Srbiji preko ogranka ili drugog
organizacionog dela koji se, u skladu sa zakonom kojim se uređuje oporezivanje dobiti pravnih lica,
smatra stalnom poslovnom jedinicom (u daljem tekstu: ogranak nerezidentnog pravnog lica) koji
vodi poslovne knjige u skladu sa zakonom kojim se uređuje računovodstvo u Republici Srbiji, na
prava, korišćenje ili državinu na nepokretnosti na teritoriji Republike Srbije na koje se porez na
imovinu plaća u skladu sa čl. 2. i 2a ovog zakona čiji je držalac organizacioni deo tog pravnog lica u
Republici Srbiji, taj organizacioni deo ispunjava obaveze obveznika iz poreskopravnog odnosa u
vezi poreza na imovinu (podnosi poresku prijavu, utvrđuje i plaća porez i dr.).
Kada su na istoj nepokretnosti više lica obveznici, obveznik je svako od tih lica srazmerno svom
udelu u odnosu na celu nepokretnost.
Kada udeli obveznika iz stava 3. ovog člana na istoj nepokretnosti nisu određeni, za svrhu
oporezivanja porezom na imovinu smatraće se da su jednaki.
Kada su na zemljištu više lica obveznici poreza na imovinu kao imaoci prava iz člana 2. stav 1. tač.
1) i 3) ovog zakona, obveznik je svako od tih lica srazmerno svom udelu u odnosu na ukupnu
površinu zemljišta, pa i kad je srazmerna površina udela pojedinog obveznika manja od deset ari.
Obveznik poreza na imovinu iz stava 1. ovog člana koji ne vodi poslovne knjige (u daljem tekstu:
obveznik koji ne vodi poslovne knjige), u smislu oporezivanja porezom na imovinu, jeste:
1) fizičko lice koje ostvaruje prihode od samostalne delatnosti u skladu sa zakonom kojim se
uređuje oporezivanje dohotka građana (u daljem tekstu: preduzetnik) koji porez na dohodak
građana na prihode od samostalne delatnosti plaća na paušalno utvrđen prihod;
2) drugo lice koje ne vodi poslovne knjige u skladu sa propisima Republike Srbije;
3) preduzetnik koji vodi poslovne knjige – za imovinu koja nije evidentirana u njegovim poslovnim
knjigama;
4) fond iz stava 1. ovog člana koji ne vodi poslovne knjige u skladu sa propisima Republike Srbije.
Obveznik poreza na imovinu iz stava 1. ovog člana koji vodi poslovne knjige (u daljem tekstu:
obveznik koji vodi poslovne knjige), u smislu oporezivanja porezom na imovinu, jeste:
1) pravno lice koje vodi poslovne knjige u skladu sa propisima Republike Srbije;
2) nerezidentno pravno lice – za nepokretnosti za koje poresku obavezu ispunjava ogranak tog lica
u skladu sa stavom 2. ovog člana;
3) preduzetnik koji vodi poslovne knjige – za imovinu koju je evidentirao u svojim poslovnim
knjigama (u daljem tekstu: imovina u poslovnim knjigama), osim preduzetnika iz stava 6. tačka 1)
ovog člana;
3a) fond iz stava 1. ovog člana koji vodi poslovne knjige u skladu sa propisima Republike Srbije;
4) drugo lice koje vodi poslovne knjige u skladu sa propisima Republike Srbije, osim preduzetnika iz
stava 6. tačka 3) ovog člana.
Status obveznika poreza na imovinu ne može biti osnov za sticanje bilo kog prava na nepokretnosti.
Prekid obavljanja delatnosti za određeni period ne dovodi do gubitka svojstva obveznika iz stava 7.
tačka 3) ovog člana.
Poreska osnovica
Član 5*****
Osnovica poreza na imovinu za nepokretnosti poreskog obveznika koji ne vodi poslovne knjige je
vrednost nepokretnosti utvrđena u skladu sa ovim zakonom.
Vrednost nepokretnosti iz stava 1. ovog člana utvrđuje organ jedinice lokalne samouprave nadležan
za utvrđivanje, naplatu i kontrolu izvornih prihoda jedinice lokalne samouprave (u daljem tekstu:
poreski organ).
Vrednost nepokretnosti iz stava 1. ovog člana, osim zemljišta, može se umanjiti za amortizaciju po
stopi jednakoj za sve nepokretnosti na teritoriji jedinice lokalne samouprave, koja iznosi do 1%
godišnje primenom proporcionalne metode, a najviše do 40%, počev od isteka svake kalendarske
godine u odnosu na godinu u kojoj je izvršena izgradnja, odnosno poslednja rekonstrukcija objekta,
a na osnovu odluke skupštine jedinice lokalne samouprave o visini stope amortizacije koja važi na
dan 1. januara godine za koju se utvrđuje porez na imovinu i koja je objavljena u skladu sa ovim
zakonom.
Član 6
Vrednost nepokretnosti iz člana 5. ovog zakona utvrđuje se primenom sledećih elemenata:
1) korisna površina;
2) prosečna cena kvadratnog metra (u daljem tekstu: prosečna cena) odgovarajućih nepokretnosti
u zoni u kojoj se nalazi nepokretnost.
Korisna površina je:
1) za zemljište – njegova ukupna površina, uključujući površinu pod objektom;
2) za objekat – zbir podnih površina između unutrašnjih strana obodnih zidova objekta (iz koje su
isključene površine balkona, terasa, lođa, stepeništa izvan gabarita objekta, neadaptiranih
tavanskih prostora i prostora u zajedničkoj nedeljivoj svojini svih vlasnika posebnih delova istog
objekta, osim površine ispod nosećih zidova i nosećih stubova koji prolaze kroz objekat koji su
istovremeno poseban i zajednički deo objekta), a za objekat koji nema horizontalnu podnu površinu
ili obodne zidove korisna površina je površina njegove vertikalne projekcije na zemljište.
Zone iz stava 1. tačka 2) ovog člana predstavljaju delove teritorije jedinice lokalne samouprave koje
nadležni organ jedinice lokalne samouprave odlukom može odrediti odvojeno za naselja prema vrsti
naselja (selo, grad) i izvan naselja ili jedinstveno za naselja i izvan naselja, prema komunalnoj
opremljenosti i opremljenosti javnim objektima, saobraćajnoj povezanosti sa centralnim delovima
jedinice lokalne samouprave, odnosno sa radnim zonama i drugim sadržajima u naselju (u daljem
tekstu: zone).
Jedinica lokalne samouprave dužna je da na svojoj teritoriji odredi najmanje dve zone u skladu sa
stavom 3. ovog člana.
Prosečnu cenu odgovarajućih nepokretnosti po zonama na teritoriji jedinice lokalne samouprave,
utvrđuje svaka jedinica lokalne samouprave aktom nadležnog organa, na osnovu cena ostvarenih u
prometu uz naknadu odgovarajućih nepokretnosti po zonama, u periodu od 1. oktobra godine koja
prethodi tekućoj godini do 30. septembra tekuće godine.
Tekućom godinom, u smislu stava 5. ovog člana, smatra se kalendarska godina koja prethodi
godini za koju se utvrđuje porez na imovinu.
Prosečna cena u zoni u kojoj nije bilo najmanje tri prometa (u daljem tekstu: zona u kojoj nije bilo
prometa) odgovarajućih nepokretnosti u periodu iz stava 5. ovog člana, za te nepokretnosti utvrđuje
se na osnovu proseka prosečnih cena ostvarenih u graničnim zonama u kojima je u tom periodu
bilo najmanje tri prometa odgovarajućih nepokretnosti, osim u slučaju iz stava 11. ovog člana.
Granične zone iz stava 7. ovog člana su zone čije se teritorije graniče sa zonom u kojoj nije bilo
prometa, koje pripadaju istoj jedinici lokalne samouprave.
Ako nije utvrđena prosečna cena drugog zemljišta (iz člana 6a stav 7. ovog zakona) u zoni, zato što
u zoni i graničnim zonama nije bilo najmanje tri prometa uz naknadu drugog zemljišta, a utvrđena je
prosečna cena poljoprivrednog zemljišta u toj zoni, vrednost drugog zemljišta (osim eksploatacionih
polja) koja čini osnovicu poreza na imovinu za poresku godinu utvrđuje se primenom prosečne
cene poljoprivrednog zemljišta u toj zoni umanjene za 40%.
U slučaju iz stava 9. ovog člana smatra se da je utvrđivanjem prosečne cene poljoprivrednog
zemljišta u zoni utvrđena prosečna cena drugog zemljišta.
Prosečnom cenom odgovarajućih nepokretnosti u najopremljenijoj, odnosno najneopremljenijoj
zoni, u kojoj nije bilo prometa te vrste nepokretnosti, koja se graniči sa više zona, smatra se:
1) u najopremljenijoj zoni – prosečna cena odgovarajućih nepokretnosti u graničnoj zoni u kojoj je
prosečna cena odgovarajućih nepokretnosti najviša;
2) u najneopremljenijoj zoni – prosečna cena odgovarajućih nepokretnosti u graničnoj zoni u kojoj je
prosečna cena odgovarajućih nepokretnosti najniža.
Cenom ostvarenom u prometu uz naknadu odgovarajućih nepokretnosti u zonama smatra se i
naknada za prenos prava svojine na nepokretnosti koja je dosuđena, odnosno određena u
sudskom ili drugom postupku, aktom koji je postao pravosnažan u periodu od 1. oktobra godine
koja prethodi tekućoj godini do 30. septembra tekuće godine.
Ako ni u graničnim zonama iz stava 8. ovog člana nije bilo prometa odgovarajućih nepokretnosti u
periodu iz stava 5. ovog člana, odnosno ako se vrednost drugog zemljišta ne može utvrditi u skladu
sa stavom 9. ovog člana, odnosno ako jedinica lokalne samouprave nije objavila prosečne cene u
roku propisanom ovim zakonom, osnovica poreza na imovinu za te nepokretnosti u zoni u kojoj nije
bilo prometa, odnosno u zoni za koju nisu objavljene prosečne cene odgovarajućih nepokretnosti,
jednaka je osnovici poreza na imovinu te, odnosno odgovarajuće nepokretnosti u toj zoni obveznika
koji ne vodi poslovne knjige za tekuću godinu, za odgovarajuću korisnu površinu.
Osnovica poreza na imovinu za nepokretnost obveznika koji ne vodi poslovne knjige u jedinici
lokalne samouprave koja u skladu sa ovim zakonom nije odredila zone jednaka je osnovici poreza
na imovinu za tekuću godinu te, odnosno druge odgovarajuće nepokretnosti obveznika koji ne vodi
poslovne knjige, za odgovarajuću korisnu površinu.
Javnim objektima, u smislu stava 3. ovog člana, smatraju se objekti koji su namenjeni za javno
korišćenje (bolnice, domovi zdravlja, domovi za stare, objekti obrazovanja, otvoreni i zatvoreni
sportski i rekreativni objekti, objekti kulture, pošte i dr.), u svim oblicima svojine.
Član 6a
Za svrhu utvrđivanja osnovice poreza na imovinu, nepokretnosti se razvrstavaju u sledeće grupe
odgovarajućih nepokretnosti:
1) građevinsko zemljište;
2) poljoprivredno zemljište;
3) šumsko zemljište;
4) drugo zemljište;
5) stan;
6) kuća za stanovanje;
7) poslovne zgrade i drugi (nadzemni i podzemni) građevinski objekti koji služe za obavljanje
delatnosti;
8) garaže i pomoćni objekti.
Ako objekat čini više posebnih celina koje se u smislu stava 1. ovog člana mogu svrstati u različite
grupe, svaka posebna celina u okviru objekta se, za potrebe utvrđivanja poreza na imovinu,
svrstava u odgovarajuću grupu nepokretnosti.
Objekat koji je jedinstvena celina mešovitog karaktera, za potrebe utvrđivanja poreza na imovinu,
razvrstava se u skladu sa stavom 1. ovog člana prema pretežnoj nameni.
Jedinica lokalne samouprave može odlukom propisati da se neizgrađeno građevinsko zemljište na
njenoj teritoriji, koje se koristi isključivo za gajenje biljaka, odnosno sadnog materijala, odnosno
šuma, za svrhu utvrđivanja osnovice poreza na imovinu razvrstava u poljoprivredno, odnosno u
šumsko zemljište.
Odluka iz stava 4. ovog člana primenjivaće se kod utvrđivanja poreza na imovinu za poresku
godinu ako je doneta i objavljena do 30. novembra tekuće godine, na način na koji se objavljuju
opšti akti jedinice lokalne samouprave koja ju je donela i na njenoj internet strani.
Gajenjem biljaka, odnosno sadnog materijala, odnosno šuma, u smislu stava 4. ovog člana, smatra
se gajenje (jednogodišnjih, dvogodišnjih, odnosno višegodišnjih) biljaka, odnosno gajenje sadnog
materijala, odnosno gajenje šuma, koje je klasifikovano u oblasti poljoprivreda, šumarstvo i
ribarstvo, u skladu sa propisom kojim se uređuje klasifikacija delatnosti.
Drugo zemljište, u smislu stava 1. tačka 4) ovog člana, jeste zemljište koje nije građevinsko,
poljoprivredno ili šumsko zemljište.
Član 6b
Kod razvrstavanja nepokretnosti u skladu sa članom 6a stav 1. ovog zakona, pojedini pojmovi imaju
sledeće značenje:
1) “građevinsko zemljište” je vrsta zemljišta koje je kao takvo definisano zakonom kojim se uređuju
planiranje i izgradnja;
2) “poljoprivredno zemljište” je vrsta zemljišta koje je kao takvo definisano zakonom kojim se
uređuje korišćenje poljoprivrednog zemljišta;
3) “šumsko zemljište” je vrsta zemljišta koje je kao takvo definisano zakonom kojim se uređuje
korišćenje i upravljanje šumama i šumskim zemljištem;
4) “stan” je posebni deo objekta koji čini funkcionalnu celinu koja se sastoji od jedne ili više
prostorija namenjenih za stanovanje i po pravilu ima zaseban ulaz, osim kad je (ceo ili u pretežnom
delu) kategorisan za obavljanje delatnosti ili se u njemu (u celini ili pretežnom delu) obavlja
registrovana delatnost;
5) “kuća za stanovanje” je objekat namenjen za stanovanje ili za povremeni boravak (porodična
kuća, vila, vikendica, planinska koliba, lovačka kuća i sl.), osim kad je (u celini ili u pretežnom delu),
kategorisana za obavljanje delatnosti ili se u njoj (u celini ili pretežnom delu) obavlja registrovana
delatnost;
6) “poslovni objekat” je zgrada ili drugi (nadzemni i podzemni) građevinski objekat, odnosno
posebni deo objekta (lokal, kancelarija i sl.), koji je namenjen za obavljanje delatnosti, uključujući i:
(1) stan, odnosno kuću za stanovanje, koji je (u celini ili u pretežnom delu) kategorisan za
obavljanje delatnosti ili se u njemu (u celini ili pretežnom delu) obavlja registrovana delatnost;
(2) garažu koja se sastoji od više garažnih mesta, odnosno garažnih boksova, sa zajedničkim
delovima koji služe pristupu svakom garažnom mestu, odnosno garažnom boksu, namenjenom za
obavljanje uslužne delatnosti parkirališta vozila, odnosno smeštaja vazduhoplova, odnosno plovila;
7) “garaža” je objekat ili poseban deo objekta koji čini funkcionalnu celinu, odnosno garažni boks,
odnosno garažno mesto, namenjen za parkiranje vozila, odnosno za smeštaj vazduhoplova,
odnosno plovila, osim u slučaju iz tačke 6) podtačka (2) ovog člana;
8) “pomoćni objekti” su:
(1) samostalni objekti koji ne služe za stanovanje ili obavljanje delatnosti i ne razvrstavaju se u
objekte iz člana 6a stav 1. tač. 5) do 7) ovog zakona, i to:
– pomoćni objekti koji nisu zgrade (bunari, bazeni, rezervoari, cisterne i sl.);
– pomoćne zgrade (prizemne zgrade i zgrade čija je podna površina ispod površine zemlje)
koje su u funkciji stambenog, odnosno poslovnog objekta, koji je izgrađen na istom zemljištu
(kotlarnice, podrumi, šupe za smeštaj ogreva i sl.);
(2) ekonomski objekti, u skladu sa zakonom kojim se uređuju planiranje i izgradnja;
(3) nadstrešnice osnove preko 10 m2 koje su samostalni objekti.
Član 7
Osnovica poreza na imovinu za nepokretnosti obveznika koji vodi poslovne knjige i čiju vrednost u
poslovnim knjigama iskazuje po metodu fer vrednosti u skladu sa međunarodnim računovodstvenim
standardima (MRS), odnosno međunarodnim standardima finansijskog izveštavanja (MSFI) i
usvojenim računovodstvenim politikama je fer vrednost iskazana na poslednji dan poslovne godine
obveznika u tekućoj godini.
Osnovicu poreza na imovinu poreskog obveznika koji nepokretnosti u svojim poslovnim knjigama
ne iskazuje u skladu sa stavom 1. ovog člana čini:
1) za neizgrađeno zemljište – vrednost zemljišta;
1a) za objekat na ili pod zemljištem koje nije predmet oporezivanja, odnosno za koje je obveznik
drugo lice – vrednost objekta;
2) za ostale nepokretnosti – vrednost objekata uvećana za vrednost pripadajućeg zemljišta koje je
predmet oporezivanja, za koje je obveznik isto lice.
Vrednost nepokretnosti iz stava 2. ovog člana poreski obveznik utvrđuje prema elementima iz člana
- stav 1. ovog zakona.
Izuzetno od stava 3. ovog člana, vrednost nepokretnosti je vrednost iskazana u poslovnim knjigama
na poslednji dan poslovne godine obveznika (u daljem tekstu: knjigovodstvena vrednost) u tekućoj
godini, i to za:
1) eksploataciona polja i eksploatacione objekte;
2) objekte u kojima su smešteni proizvodni pogoni prerađivačke industrije koji se koriste za
obavljanje te delatnosti;
3) objekte za proizvodnju, prenos i distribuciju električne energije, osim trgovine i upravljanja;
4) objekte za proizvodnju gasa;
5) objekte za proizvodnju pare, tople vode, hladnog vazduha i leda;
6) objekte za tretman i odlaganje otpada;
7) objekte u kojima se odvijaju procesi neophodni za ponovnu upotrebu materijala;
8) skladišne i stovarišne objekte.
Za nepokretnosti iz stava 4. ovog člana koje obveznik u poslovnim knjigama iskazuje posebno od
vrednosti pripadajućeg zemljišta, osim eksploatacionih polja, osnovicu poreza na imovinu čini zbir
knjigovodstvenih vrednosti objekata i vrednosti pripadajućih zemljišta koje su utvrđene u skladu sa
stavom 3. ovog člana.
Ako obveznik vrednost zemljišta i vrednost objekata iz stava 4. ovog člana ne iskazuje posebno u
svojim poslovnim knjigama, osnovica poreza na imovinu za zemljište i objekat koji se na njemu
nalazi, kao jedinstvenu celinu, čini vrednost zemljišta utvrđena u skladu sa stavom 3. ovog člana
uvećana za građevinsku vrednost objekta procenjenu od strane ovlašćenog veštaka građevinske
struke sa stanjem na poslednji dan poslovne godine obveznika u tekućoj godini.
Ako se poreska osnovica u poreskoj godini utvrđuje za godine koje prethode toj godini, u slučaju iz
stava 6. ovog člana vrednost objekta jeste građevinska vrednost procenjena od strane ovlašćenog
veštaka građevinske struke sa stanjem na poslednji dan kalendarske godine koja prethodi godini u
kojoj se utvrđuje porez.
Izuzetno od st. 1. do 7. ovog člana, osnovica poreza na imovinu za žičare, puteve, pruge i druge
infrastrukturne objekte (osim zgrada i drugih objekata visokogradnje), kao i za kablovsku
kanalizaciju i druge podzemne građevinske objekte u koje su smeštene mreže namenjene protoku
vode (za piće, atmosferske, otpadne i dr.), vodene pare, tople ili vrele vode za potrebe grejanja i
druge potrebe korisnika, gasa, nafte i naftnih derivata, telekomunikacija i slično, je knjigovodstvena
vrednost objekata na poslednji dan poslovne godine obveznika u tekućoj godini.
Vrednost objekta kao jedinstvene celine, koji se delom ubraja u objekte iz stava 4. ovog člana,
utvrđuje se kao zbir vrednosti procentualne zastupljenosti tog dela u ukupnoj korisnoj površini
objekta i vrednosti preostalog dela objekta, koje se utvrđuju u skladu sa ovim zakonom.
Za nepokretnost iz st. 1. i 8. ovog člana i člana 7a stav 5. ovog zakona, za eksploataciona polja i za
objekte iz člana 7. stav 6. ovog zakona, koju obveznik koji vodi poslovne knjige izgradi, stekne, ili
mu po drugom osnovu nastane poreska obaveza u toku godine za koju se utvrđuje porez na
imovinu (u daljem tekstu: poreska godina) ili u tekućoj godini nakon početka poslovne godine
obveznika koja je različita od kalendarske, osnovica poreza na imovinu za tu godinu je njena
nabavna vrednost iskazana u poslovnim knjigama obveznika, a za naredne godine utvrđuje se
primenom st. 1. do 9. i stava 12. ovog člana.
Kad obvezniku u toku poreske godine ili u tekućoj godini nakon početka poslovne godine obveznika
koja je različita od kalendarske, nastane poreska obaveza za objekat iz člana 7. stav 4. ovog
zakona i pripadajuće zemljište, a obveznik u svojim poslovnim knjigama nije posebno iskazao
nabavnu vrednost zemljišta od nabavne vrednosti objekta, vrednost tog objekta koja sa vrednošću
pripadajućeg zemljišta čini poresku osnovicu za poresku godinu jeste njegova građevinska vrednost
procenjena od strane ovlašćenog veštaka građevinske struke sa stanjem na dan nastanka poreske
obaveze.
Obveznik koji vodi poslovne knjige osnovicu poreza na imovinu za nepokretnosti čiji je držalac iz
člana 2. stav 1. tač. 6) i 7) ovog zakona utvrđuje u skladu sa čl. 5, 6. i 6a ovog zakona.
Proizvodnim pogonima prerađivačke industrije iz stava 4. tačka 2) ovog člana smatraju se
(nadzemni i podzemni) objekti koji su namenjeni za obavljanje proizvodnje u delatnosti koja je
klasifikovana kao prerađivačka industrija, u skladu sa zakonom kojim se uređuje klasifikacija
delatnosti.
Skladišnim i stovarišnim objektima iz stava 4. tačka 8) ovog člana smatraju se (nadzemni i
podzemni) objekti koji su namenjeni za preuzimanje i čuvanje sirovina i robe (uključujući i
rezervoare i cisterne za skladištenje koji se smatraju nepokretnostima, kao i objekte za skladištenje
otpada), koji se ne koriste za promet na malo ili za druge namene, odnosno u delu u kome se ne
koriste za promet na malo ili za druge namene.
Poslednji dan poslovne godine obveznika u tekućoj godini, u smislu st. 1, 4, 6, 7. i 8. ovog člana,
jeste dan sa kojim se za tekuću godinu, kao poslovnu godinu (koja je jednaka ili različita od
kalendarske godine), sastavlja redovan godišnji finansijski izveštaj, u skladu sa propisima kojima se
uređuje računovodstvo.
Pripadajućim zemljištem, u smislu stava 2. tačka 2) ovog člana, smatra se katastarska parcela
zemljišta na kojoj se nalazi objekat ili njegov deo, odnosno deo zemljišta određen granicom
(međom) – ako takav deo postoji.
Član 7a
Jedinica lokalne samouprave dužna je da objavi akt kojim se utvrđuju prosečne cene odgovarajućih
nepokretnosti u zonama u skladu sa članom 6. st. 5, 7. i 11. ovog zakona do 30. novembra svake
tekuće godine, na način na koji se objavljuju njeni opšti akti.
Kad u zoni i graničnim zonama nije bilo prometa odgovarajućih nepokretnosti u periodu iz člana 6.
stav 5. ovog zakona, jedinica lokalne samouprave dužna je da, do isteka roka iz stava 1. ovog
člana, objavi prosečne cene odgovarajućih nepokretnosti na osnovu kojih je za tekuću godinu
utvrđena osnovica poreza na imovinu za nepokretnosti obveznika koji ne vode poslovne knjige i to
u zoni koja je, prema odluci nadležnog organa te jedinice lokalne samouprave, utvrđena kao
najopremljenija u smislu člana 6. stav 3. ovog zakona (u daljem tekstu: najopremljenija zona).
Kad se vrednost nepokretnosti koja čini poresku osnovicu za nepokretnosti obveznika koji vodi
poslovne knjige utvrđuje prema elementima iz člana 6. stav 1. ovog zakona a u zoni i graničnim
zonama nije bilo prometa odgovarajućih nepokretnosti u periodu iz člana 6. stav 5. ovog zakona,
osnovicu poreza na imovinu za nepokretnosti obveznika u zoni čini proizvod prosečne cene
odgovarajućih nepokretnosti u najopremljenijoj zoni iz stava 2. ovog člana, korisne površine
nepokretnosti za koju se utvrđuje porez i koeficijenta zone koje utvrđuje jedinica lokalne
samouprave aktom nadležnog organa, za svaku zonu na svojoj teritoriji, a koji ne mogu biti veći od:
1) 1,00 – za nepokretnosti u najopremljenijim zonama;
2) 0,80 – za nepokretnosti u zonama koje se u toj jedinici lokalne samouprave graniče sa zonama iz
tačke 1) ovog stava;
3) 0,40 – za nepokretnosti u zonama seoskih naselja;
4) 0,30 – za nepokretnosti u zonama izvan seoskih i gradskih naselja;
5) 0,60 – za ostale zone u toj jedinici lokalne samouprave.
Jedinica lokalne samouprave dužna je da objavi akte kojima se utvrđuju zone, najopremljenije
zone, kao i koeficijenti za nepokretnosti u zonama, do 30. novembra tekuće godine na način iz
stava 1. ovog člana, kao i svaku promenu tih akata.
Ako jedinica lokalne samouprave do isteka roka iz stava 4. ovog člana ne objavi koeficijente za
nepokretnosti u zonama ili ih utvrdi preko maksimalnog iznosa iz stava 3. ovog člana, a u zoni i
graničnim zonama nije bilo prometa odgovarajućih nepokretnosti u periodu iz člana 6. stav 5. ovog
zakona, osnovica poreza na imovinu za nepokretnosti obveznika koji vode poslovne knjige utvrdiće
se primenom koeficijenta iz stava 3. ovog člana za nepokretnosti u odgovarajućoj zoni.
Osnovica poreza na imovinu za nepokretnosti obveznika koji vodi poslovne knjige je
knjigovodstvena vrednost nepokretnosti iskazana na poslednji dan poslovne godine obveznika u
tekućoj godini, kad:
1) jedinica lokalne samouprave do 30. novembra tekuće godine ne objavi akt kojim utvrđuje
prosečne cene odgovarajućih nepokretnosti u zonama, odnosno prosečne cene odgovarajućih
nepokretnosti u najopremljenijoj zoni u slučaju iz stava 2. ovog člana;
2) u zoni i graničnim zonama nije bilo prometa odgovarajućih nepokretnosti u periodu iz člana 6.
stav 5. ovog zakona a u najopremljenijoj zoni ne postoji odgovarajuća vrsta nepokretnosti;
3) jedinica lokalne samouprave do 30. novembra tekuće godine ne objavi akt kojim utvrđuje zone i
najopremljenije zone, u skladu sa stavom 4. ovog člana.
Jedinica lokalne samouprave dužna je da akte iz st. 1. do 4. ovog člana i odluku o stopama poreza
na imovinu objavi i na svojoj internet strani.
Smatra se da je jedinica lokalne samouprave do 30. novembra tekuće godine donela i objavila akte
kojima su uređeni stopa amortizacije, odnosno stope poreza na imovinu, odnosno zone, odnosno
da se u poljoprivredno ili šumsko zemljište razvrstava neizgrađeno građevinsko zemljište koje se
koristi isključivo za gajenje biljaka, sadnog materijala ili šuma, ako su akti kojima je to uređeno
objavljeni do 30. novembra tekuće godine, odnosno pre tekuće godine pod uslovom da njihova
primena nije ograničena zaključno sa tekućom godinom.
Član 7b
Ako obveznik koji vodi poslovne knjige vrednost nepokretnosti u poslovnim knjigama za koje mu je
poreska obaveza nastala pre poreske godine iskazuje po vrednosti iz člana 7. stav 1. ovog zakona
počev od poreske godine, odnosno ako je vrednost nepokretnosti u poslovnim knjigama, počev od
poreske godine prestao da iskazuje u skladu sa članom 7. stav 1. ovog zakona, osnovica poreza na
imovinu za poresku godinu utvrđuje se u skladu sa članom 7. st. 2. do 9. i stavom 12. i članom 7a
- 3, 5. i 6. ovog zakona.
Član 8
(Brisan)
Član 9
Državni organi i organizacije, organi teritorijalne autonomije i lokalne samouprave dužni su da na
zahtev poreskog organa, u roku od 15 dana od dana prijema zahteva, dostave podatke kojima
raspolažu vršeći poslove iz svoje nadležnosti, a koji su od značaja za utvrđivanje poreza na
imovinu.
Poreski organ ne plaća takse, naknade i druge troškove, za podatke koje pribavlja od organa iz
stava 1. ovog člana za potrebe utvrđivanja poreza.
Nastanak poreske obaveze
Član 10
Obaveza po osnovu poreza na imovinu nastaje najranijim od sledećih dana: danom sticanja prava
na koje se porez na imovinu plaća u skladu sa članom 2. stav 1. i članom 2a ovog zakona, danom
uspostavljanja državine kad se porez plaća na državinu, danom početka korišćenja, danom
osposobljavanja, danom izdavanja upotrebne dozvole, odnosno danom omogućavanja korišćenja
imovine na drugi način.
Kad je pravo iz stava 1. ovog člana stečeno na objektu u izgradnji koji nije osposobljen za
korišćenje, ne koristi se i za koji nije izdata upotrebna dozvola, obaveza po osnovu poreza na
imovinu za taj objekat nastaje najranijim od sledećih dana: danom početka korišćenja, danom
osposobljavanja, danom izdavanja upotrebne dozvole, odnosno danom omogućavanja korišćenja
objekta na drugi način (uključujući uspostavljanje državine), osim u slučaju iz st. 3. i 4. ovog člana.
Poreska obaveza za zgradu u izgradnji površine preko 500 m2
(osim zgrade koja se smatra ekonomskim
objektom, odnosno zgrade za čiju izgradnju građevinsku dozvolu izdaje ministarstvo nadležno za poslove
građevinarstva, odnosno nadležni organ autonomne pokrajine kao povereni posao, u skladu sa zakonom kojim
se uređuju planiranje i izgradnja), odnosno za posebni deo zgrade koji predstavlja tehničku i funkcionalnu
celinu površine preko 500 m2 koji se dograđuje ili nadgrađuje, koja nije osposobljena za korišćenje i ne koristi
se (u daljem tekstu: zgrada), na čijoj izgradnji, dogradnji ili nadgradnji (u daljem tekstu: izgradnja) su izvedeni
grubi građevinski radovi sa konstruktivnim sklopom (temelj, stubovi sa gredama ili zidovi, tavanica, sa ili bez
krova, sa ili bez završene fasade, sa ili bez postavljene spoljne stolarije i izvedenih podopolagačkih radova),
nastaje počev od 1. januara naredne godine u odnosu na godinu:
1) u kojoj je isteklo pet godina od dana pravosnažnosti prve građevinske dozvole ili odobrenja za
izgradnju te zgrade (u daljem tekstu: građevinska dozvola), odnosno sedam godina od dana
pravosnažnosti prve građevinske dozvole za tu zgradu, ako je rešenjem nadležnog organa
odobreno da građevinska dozvola ostaje na pravnoj snazi još dve godine po isticanju pet godina od
dana njene pravosnažnosti;
2) završetka izgradnje konstruktivnog sklopa, ako građevinska dozvola nije izdata.
Za zgrade iz stava 3. ovog člana za koje je do 31. decembra 2018. godine protekao duži period od
perioda koji opredeljuje nastanak poreske obaveze u skladu sa tom odredbom, poreska obaveza
nastaje 1. januara 2019. godine.
Na nastanak poreske obaveze u skladu sa st. 3. i 4. ovog člana nije od uticaja da li je za zgradu,
odnosno posebni deo zgrade, menjano rešenje o građevinskoj dozvoli usled promene investitora ili
promena u toku građenja, odnosno da li je prilikom izvođenja radova odstupljeno od izdate
građevinske dozvole.
Izuzetno od st. 3. do 5. ovog člana, za zgrade za koje je izdato rešenje o posebnoj građevinskoj
dozvoli za izvođenje pripremnih radova, rok iz stava 3. tačka 1) ovog člana počinje da teče od dana
pravosnažnosti građevinske dozvole za izgradnju, a ako je ta dozvola izdata za dve odvojene faze
izgradnje – od dana pravosnažnosti građevinske dozvole za drugu fazu izgradnje.
Za svrhu oporezivanja porezom na imovinu, danom sticanja prava smatra se:
1) kad je osnov sticanja pravni posao – dan zaključenja pravnog posla, osim:
(1) kad se pravo stiče na nepokretnosti kao budućoj stvari, danom sticanja prava smatra se dan
primopredaje, odnosno dan stupanja u posed te nepokretnosti;
(2) kad je osnov sticanja ugovor o doživotnom izdržavanju, danom sticanja prava smatra se dan
smrti primaoca izdržavanja, osim kad je doživotno izdržavanje ugovoreno, i to:
– u korist više lica, tako da se svojina prenosi na davaoca izdržavanja danom smrti
poslednjeg primaoca izdržavanja, odnosno ugovorom određenog primaoca izdržavanja,
danom sticanja prava smatra se dan smrti lica kojim se vrši prenos prava svojine na
davaoca izdržavanja;
– u korist trećeg lica tako da svojina prelazi na davaoca izdržavanja danom smrti lica sa kojim
je davalac izdržavanja zaključio ugovor (u daljem tekstu: saugovarač), danom sticanja prava
smatra se dan smrti saugovarača;
(3) kad je osnov sticanja ugovor o statusnoj promeni – dan registracije statusne promene, u
skladu sa zakonom kojim se uređuje registracija;
2) kad je osnov sticanja pojedinačni akt nadležnog organa uprave ili drugog organa ili lica sa javnim
ovlašćenjem, odnosno odluka suda (uključujući odluku kojom se utvrđuje da je pravo stečeno
održajem) – dan pravosnažnosti tog akta, odnosno te odluke, osim u slučaju iz tačke 3) ovog stava;
3) kad je osnov sticanja pravosnažni akt kojim su oglašeni naslednici zaostavštine – dan smrti
ostavioca;
4) kad je osnov sticanja plan podele u statusnoj promeni – dan registracije statusne promene, u
skladu sa zakonom kojim se uređuje registracija;
5) kad je osnov sticanja odluka o raspodeli likvidacionog ostatka – dan donošenja odluke, a ako je
protiv te odluke vođen spor – danom pravosnažnosti odluke kojom je okončan spor u vezi raspodele
likvidacionog ostatka;
6) kod sticanja prava po samom zakonu na dan određen zakonom – dan određen zakonom po
osnovu koga se pravo stiče.
Kad imalac prava, držalac ili korisnik iz člana 2. stav 1. tač. 1) i 3) ovog zakona na zemljištu
površine do deset ari stekne pravo, državinu ili korišćenje na graničnom zemljištu, nakon čega je
površina te fizičke celine zemljišta preko deset ari, poreska obaveza za to zemljište nastaje danom
sticanja prava, državine ili korišćenja na graničnom zemljištu.
Na nastanak poreske obaveze za objekat nije od uticaja vrsta dozvole za izgradnju objekta (trajni
objekti, privremeni objekti i sl.), odnosno da li je izvršen upis objekta i prava na njemu u
odgovarajućem katastru, odnosno vrsta tog upisa.
Prestanak poreske obaveze
Član 10a
Obaveza po osnovu poreza na imovinu prestaje najranijim od sledećih dana:
1) danom kojim poreskom obvezniku prestaje pravo, državina ili korišćenje iz člana 2. stav 1. ovog
zakona na nepokretnosti, na koje se porez na imovinu plaća u skladu sa čl. 2. i 2a ovog zakona;
2) danom prestanka postojanja nepokretnosti;
3) danom početka primene zakona u skladu sa kojim je pravo, državina ili korišćenje iz člana 2. stav
- ovog zakona na koje se porez na imovinu plaćao prestalo biti predmet oporezivanja;
4) danom kojim drugo lice stekne pravo, državinu ili korišćenje na koje se porez plaća u skladu sa
čl. 2. i 2a ovog zakona.
Danom prestanka poreske obaveze na delu zemljišta iz člana 2. stav 1. tač. 1) i 3) ovog zakona,
prestaje poreska obaveza na preostalom delu zemljišta koje je površine do deset ari.
Poreske stope
Član 11
Stope poreza na imovinu iznose:
1) na nepokretnosti poreskog obveznika koji vodi poslovne knjige – do 0,4%
2) na zemljištu kod obveznika koji ne vodi poslovne knjige – do 0,30%
3) na nepokretnosti poreskog obveznika koji ne vodi poslovne knjige, osim na zemljištu:
Na poresku osnovicu Plaća se na ime poreza
(1) do 10.000.000 dinara Do 0,40%
(2) od 10.000.000 do 25.000.000 dinara porez iz podtačke (1) + do 0,6% na iznos preko 10.000.000 dinara
(3) od 25.000.000 do 50.000.000 dinara porez iz podtačke (2) + do 1,0% na iznos preko 25.000.000 dinara
(4) preko 50.000.000 dinara porez iz podtačke (3) + do 2,0% na iznos preko 50.000.000 dinara
Visinu stope poreza na imovinu do iznosa iz stava 1. ovog člana utvrđuje skupština jedinice lokalne
samouprave odlukom.
Stope poreza na imovinu iz stava 1. tač. 1) i 2) ovog člana su proporcionalne i utvrđuju se u istoj
visini za sve vrste nepokretnosti obveznika koji vodi poslovne knjige, odnosno u istoj visini za sve
vrste zemljišta obveznika koji ne vodi poslovne knjige, u svim zonama iste jedinice lokalne
samouprave.
U slučaju da skupština jedinice lokalne samouprave ne utvrdi visinu poreske stope, ili je utvrdi preko
maksimalnog iznosa iz stava 1. ovog člana, porez na imovinu utvrdiće primenom najviše
odgovarajuće poreske stope iz stava 1. ovog člana na prava na nepokretnosti obveznika koji vodi
poslovne knjige, odnosno obveznika koji ne vodi poslovne knjige.
Poreska oslobođenja
Član 12
Porez na imovinu ne plaća se na nepokretnosti:
1) u javnoj svojini za koje su obveznici direktni i indirektni korisnici budžetskih sredstava, korisnici
sredstava organizacija za obavezno socijalno osiguranje i drugi korisnici javnih sredstava koji su
uključeni u sistem konsolidovanog računa trezora, prema propisima kojima se uređuje budžetski
sistem, osim javnih preduzeća;
2) diplomatskih i konzularnih predstavništava stranih država, pod uslovom reciprociteta;
3) u svojini tradicionalnih crkava i verskih zajednica i drugih crkava i verskih zajednica registrovanih
u skladu sa zakonom kojim se uređuje pravni položaj crkava i verskih zajednica, koje su namenjene
i isključivo se koriste za obavljanje bogoslužbene delatnosti;
4) koje su od nadležnog organa proglašene spomenicima kulture ili istorijskim spomenicima – na
nepokretnosti u celini, odnosno na posebne delove, koji služe za ove namene;
5) (brisana)
6) poljoprivredno i šumsko zemljište koje se ponovo privodi nameni – pet godina, računajući od
početka privođenja nameni;
7) puteve u javnoj svojini (uključujući putno zemljište i putne objekte, osim funkcionalnih sadržaja
puta i pratećih sadržaja za potrebe korisnika puta, u skladu sa zakonom kojim se uređuju putevi),
pruge u javnoj svojini (uključujući zemljišni pojas ispod pruge i sa obe strane pruge koji se smatra
pružnim pojasom, u skladu sa zakonom kojim se uređuje železnica), na druga dobra u opštoj
upotrebi u javnoj svojini, prema propisima kojima se uređuje javna svojina, kao i na izgrađene obale
za pristajanje plovila (kejske zidove i slično), brodske prevodnice, manevarsku površinu i poletno
sletne staze na aerodromima (uključujući zemljište ispod njih);
7a) vodno zemljište i vodne objekte koji su upisani u registar katastra vodnog dobra, odnosno
katastra vodnih objekata, osim na objekte za uzgoj riba (ribnjake);
8) zemljište – za površinu pod objektom na koji se porez plaća, osim na zemljište pod skladišnim ili
stovarišnim objektom ili objektom iz člana 2b stav 1. ovog zakona;
9) skloništa ljudi i dobara od ratnih dejstava;
10) objekte obveznika koji ne vodi poslovne knjige, odnosno obveznika koji vodi poslovne knjige
kome je poljoprivreda pretežna registrovana delatnost, koji su namenjeni i koriste se isključivo za
primarnu poljoprivrednu proizvodnju;
11) objekte, odnosno delove objekata koji u skladu sa propisima neposredno služe za obavljanje
komunalnih delatnosti;
12) za koje je međunarodnim ugovorom koji je zaključila Republika Srbija uređeno da se neće
plaćati porez na imovinu;
13) u svojini privatnog partnera, odnosno društva za posebne namene, u smislu propisa kojima se
uređuje javno-privatno partnerstvo (u daljem tekstu: privatni partner), i to na zemljište koje je privatni
partner stekao nakon zaključenja ugovora o koncesiji prema kome je procenjena vrednost koncesije
najmanje 50 miliona evra (u daljem tekstu: naknadno stečeno zemljište) i na objekte izgrađene na
naknadno stečenom zemljištu, ako:
(1) je privatni partner naknadno stečeno zemljište pribavio u cilju ispunjenja obaveza iz ugovora
o koncesiji;
(2) je privatni partner naknadno stečeno zemljište pribavio uz saglasnost davaoca koncesije;
(3) se naknadno stečeno zemljište i na njemu izgrađeni objekti koriste isključivo za svrhu
izvršenja obaveza iz ugovora o koncesiji;
(4) se privatni partner, u skladu sa ugovorom o koncesiji, obavezao da naknadno stečeno
zemljište i na njemu izgrađene objekte bez naknade prenese u svojinu Republike Srbije ili
drugog lica koje je davalac koncesije u skladu sa ugovorom o koncesiji, kao i da taj prenos
izvrši najkasnije do dana prestanka ugovora o koncesiji po bilo kom osnovu;
14) za koje je obveznik Crveni krst Srbije, odnosno pokrajinska, gradska ili opštinska organizacija
Crvenog krsta osnovana na teritoriji Republike Srbije, koje se isključivo koriste za obavljanje
delatnosti te organizacije Crvenog krsta.
Porez na imovinu na teritoriji jedinice lokalne samouprave ne plaća obveznik kad ukupna osnovica
za sve njegove nepokretnosti na toj teritoriji ne prelazi iznos od 400.000 dinara.
Ako obvezniku iz stava 2. ovog člana u toku poreske godine nastane poreska obaveza, nakon čega
ukupna poreska osnovica za sve njegove nepokretnosti na teritoriji jedinice lokalne samouprave
prelazi iznos od 400.000 dinara, prestaje pravo na poresko oslobođenje iz stava 2. ovog člana i
porez se utvrđuje za sve nepokretnosti obveznika na toj teritoriji počev od nastanka poreske
obaveze.
Odredbe stava 1. tač. 2) do 7), tač. 9) do 11) i tač. 13) i 14) i stava 2. ovog člana ne primenjuju se
na nepokretnosti koje se trajno daju drugim licima radi ostvarivanja prihoda, osim na nepokretnosti
iz stava 1. tačka 7) ovog člana za koje je ugovorom o koncesiji uređeno da koncesionar neće
plaćati porez na imovinu.
Trajnim davanjem drugim licima, u smislu stava 4. ovog člana, smatra se svako ustupanje
nepokretnosti drugom licu uz naknadu, koje u toku 12 meseci, neprekidno ili sa prekidima, traje
duže od 183 dana.
Porez na imovinu ne plaća obveznik – imalac prava na nepokretnosti iz člana 2. ovog zakona, koju
bez naknade ustupi na korišćenje licu prognanom posle 1. avgusta 1995. godine, ako prognano lice
i članovi njegovog porodičnog domaćinstva ne ostvaruju prihode, izuzev prihoda od zemljišta koje je
predmet oporezivanja.
Porez na imovinu na nepokretnosti obveznika koji vodi poslovne knjige, koje od nastanka poreske
obaveze iskazuje u svojim poslovnim knjigama kao dobro isključivo namenjeno daljoj prodaji, koje
se ne koriste, ne plaća se za godinu u kojoj je poreska obaveza nastala, kao ni za godinu koja sledi
toj godini.
U slučaju iz člana 7. st. 6, 7. i 11. ovog zakona obveznik nema pravo na poresko oslobođenje iz
stava 1. tačka 8) ovog člana.
Član 12a
Površina zemljišta pod objektom, u skladu sa članom 12. stav 1. tačka 8) ovog zakona, jeste
površina zemljišta ispod objekta, isključujući površinu ispod obodnih zidova tog objekta i stepeništa
izvan gabarita objekta, koji nisu u zajedničkoj nedeljivoj svojini.
Kad za deo objekta obveznik nema obavezu plaćanja poreza u skladu sa ovim zakonom, pravo na
poresko oslobođenje iz člana 12. stav 1. tačka 8) ovog zakona ostvaruje se za deo površine
zemljišta pod objektom, u skladu sa stavom 1. ovog člana, srazmeran učešću korisne površine dela
objekta na koji se porez na imovinu plaća u ukupnoj korisnoj površini tog objekta.
Član 12b
Objekti namenjeni za primarnu poljoprivrednu proizvodnju, u skladu sa članom 12. stav 1. tačka 10)
ovog zakona, su objekti za smeštaj mehanizacije za poljoprivredu, repromaterijala, smeštaj i
čuvanje gotovih poljoprivrednih proizvoda, staje za gajenje stoke, objekti za potrebe gajenja i
prikazivanje starih autohtonih sorti biljnih kultura i rasa domaćih životinja i objekti za gajenje pečurki,
puževa i riba.
Poreski krediti
Član 13
Utvrđeni porez na kući za stanovanje ili stanu u kojem stanuje obveznik i u kojoj je prijavljeno
njegovo prebivalište, u skladu sa zakonom kojim se uređuje prebivalište građana, umanjuje se za
50%, a najviše 20.000 dinara.
Ako na jednoj kući za stanovanje ili stanu ima više obveznika, pravo na umanjenje utvrđenog
poreza ima svaki obveznik koji u toj kući za stanovanje ili stanu stanuje čije prebivalište je
prijavljeno u toj kući ili stanu, u visini srazmernoj njegovom udelu u pravu na toj kući za stanovanje
ili stanu u odnosu na iznos za koji se porez umanjuje, u skladu sa stavom 1. ovog člana.
Utvrđeni porez na kuće za stanovanje i stanove površine do 60 m2
, koji nisu na građevinskom zemljištu,
odnosno na zemljištu u građevinskom području i ne daju se u zakup, a u kojima je prijavljeno prebivalište i
stanuju samo lica starija od 65 godina, umanjuje se za 75%.
Domaćinstvom, u smislu ovog zakona, smatra se zajednica života, privređivanja i trošenja
ostvarenih prihoda članova te zajednice.
Ako su za istu kuću ili stan ispunjeni uslovi za umanjenje utvrđenog poreza po više osnova iz st. 1.
do 3. ovog člana, umanjenje se vrši po jednom osnovu koji je najpovoljniji za obveznika.
Deo treći
POREZ NA NASLEĐE I POKLON
Predmet oporezivanja
Član 14
Porez na nasleđe i poklon plaća se na pravo svojine i druga prava na nepokretnosti iz člana 2. stav
- ovog zakona, koje naslednici naslede, odnosno poklonoprimci prime na poklon.
Porez na nasleđe i poklon plaća se i na nasleđeni, odnosno na poklon primljeni:
1) gotov novac;
2) štedni ulog;
3) depozit u banci;
4) novčano potraživanje;
4a) digitalnu imovinu;
5) pravo intelektualne svojine;
6) pravo svojine na upotrebljavanom motornom vozilu, upotrebljavanom plovilu, odnosno
upotrebljavanom vazduhoplovu i drugim pokretnim stvarima.
Poklonom, u smislu ovog zakona, smatra se i prenos bez naknade imovine pravnog lica, koja je
predmet oporezivanja u skladu sa odredbama st. 1, 2. i 4. do 6. ovog člana.
Poklonom, u smislu ovog zakona, ne smatra se:
1) prenos bez naknade prava na nepokretnostima i pokretnim stvarima iz st. 1. do 3. ovog člana na
koji se plaća porez na dodatu vrednost, u skladu sa propisima kojima se uređuje porez na dodatu
vrednost, nezavisno od postojanja ugovora o poklonu;
2) prihod fizičkog lica po osnovima koji su izuzeti iz dohotka za oporezivanje, odnosno koji je
predmet oporezivanja porezom na dohodak građana, u skladu sa zakonom kojim se uređuje
oporezivanje dohotka građana;
3) prihod pravnog lica koji se uključuje u obračun osnovice za oporezivanje porezom na dobit
pravnih lica, u skladu sa zakonom kojim se uređuje oporezivanje dobiti pravnih lica.
Od oporezivanja po ovom zakonu izuzima se prenos dobitka u igri na sreću sa organizatora igre na
dobitnika.
Od oporezivanja porezom na nasleđe i poklon izuzima se nasleđe, odnosno poklon, i to:
1) udela u pravnom licu, odnosno hartija od vrednosti;
2) mopeda, motokultivatora, traktora, radnih mašina, vozila koja nisu motorna, odnosno vozila koja
se ne smatraju upotrebljavanim u smislu ovog zakona;
2a) plovila koja se ne smatraju upotrebljavanim u smislu ovog zakona;
2b) državnih vazduhoplova, vazduhoplova bez sopstvenog pogona, odnosno vazduhoplova koji se
ne smatraju upotrebljavanim u smislu ovog zakona;
2v) nasleđe, odnosno poklon, ljudskih ćelija, tkiva i organa;
3) novca, prava, odnosno stvari iz st. 2. i 3. ovog člana, koje naslednik nasledi, odnosno
poklonoprimac primi na poklon, od istog lica, za vrednost nasleđa odnosno poklona, do 100.000
dinara u jednoj kalendarskoj godini po svakom od tih osnova.
Ako je vrednost nasleđenih, odnosno na poklon primljenih stvari iz st. 2. i 3. ovog člana, od istog
lica u jednoj kalendarskoj godini, po svakom od tih osnova veća od 100.000 dinara, od oporezivanja
se izuzima 100.000 dinara u toj kalendarskoj godini po svakom od tih osnova.
Upotrebljavano motorno vozilo, odnosno upotrebljavano plovilo, odnosno upotrebljavani
vazduhoplov, u smislu ovog zakona, jeste:
1) motorno vozilo, koje je na teritoriji Republike Srbije najmanje jedanput, počev od njegove
proizvodnje ili poslednjeg uvoza, bilo registrovano u skladu sa propisima;
2) plovilo, koje je na teritoriji Republike Srbije najmanje jedanput, počev od njegove proizvodnje ili
poslednjeg uvoza, bilo upisano u propisani upisnik u skladu sa propisima;
3) vazduhoplov, koji je na teritoriji Republike Srbije najmanje jedanput, počev od njegove
proizvodnje ili poslednjeg uvoza, bio upisan u propisani registar ili evidenciju.
Poreski obveznik
Član 15
Obveznik poreza na nasleđe i poklon je rezident i nerezident Republike Srbije, odnosno otvoreni
investicioni fond, odnosno alternativni investicioni fond, koji nema svojstvo pravnog lica a koji je
upisan u odgovarajući registar u skladu sa zakonom, koji nasledi ili na poklon primi pravo iz člana
- stav 1. ovog zakona na nepokretnosti koja se nalazi na teritoriji Republike Srbije.
Obveznik poreza na nasleđe i poklon koji nasledi ili na poklon primi predmet oporezivanja iz člana
- st. 2. i 3. ovog zakona je rezident Republike Srbije, odnosno fond iz stava 1. ovog člana koji je
upisan u odgovarajući registar u Republici Srbiji, za predmet koji se nalazi na teritoriji Republike
Srbije, ili u inostranstvu.
Obveznik poreza na nasleđe i poklon koji nasledi ili na poklon primi predmet oporezivanja iz člana
- st. 2. i 3. ovog zakona je nerezident Republike Srbije za predmet koji se nalazi na teritoriji
Republike Srbije.
Za svrhu oporezivanja porezom na nasleđe i poklon i porezom na prenos apsolutnih prava, u
pogledu rezidentstva pravnog lica primenjuju se odredbe zakona kojim se uređuje porez na dobit
pravnih lica, a u pogledu rezidentstva fizičkog lica – odredbe zakona kojim se uređuje porez na
dohodak građana.
Poreska osnovica
Član 16
Osnovica poreza na nasleđe je tržišna vrednost nasleđene imovine, umanjena za iznos dugova,
troškova i drugih tereta koje je obveznik dužan da isplati ili na drugi način izmiri iz nasleđene
imovine, na dan nastanka poreske obaveze.
Osnovica poreza na poklon je tržišna vrednost na poklon primljene imovine, na dan nastanka
poreske obaveze, koju utvrđuje nadležni poreski organ.
Nastanak poreske obaveze
Član 17
Poreska obaveza u odnosu na nasleđe nastaje danom pravosnažnosti rešenja o nasleđivanju, osim
u slučaju iz st. 3. i 5. ovog člana.
Poreska obaveza u odnosu na poklon nastaje danom zaključenja ugovora o poklonu, odnosno
danom overe izjave ili zaključenja drugog akta po osnovu koga se imovina prenosi bez naknade, a
ako nije zaključen u pisanoj formi – danom prijema poklona, osim u slučajevima iz st. 3. do 5. ovog
člana.
Ako je na nepokretnosti koja je predmet nasleđivanja ili poklona konstituisano pravo plodouživanja,
poreska obaveza nastaje ranijim od sledećih dana: danom prestanka tog prava, odnosno danom
otuđenja te nepokretnosti.
Poreska obaveza u odnosu na poklon nastaje danom pravosnažnosti rešenja o nasleđivanju, i to:
1) kod sticanja stvari i prava iz člana 14. ovog zakona u ostavinskom postupku prijemom
ustupljenog naslednog dela;
2) kod fizičke deobe nasledničke zajednice u ostavinskom postupku izvršene bez naknade u
nesrazmeri sa nasleđenim idealnim delovima.
Ako nasleđe, odnosno poklon koje je predmet oporezivanja u skladu sa članom 14. ovog zakona,
nije prijavljen u smislu člana 35. ovog zakona, ili je prijavljen neblagovremeno, ili obveznik nema
obavezu podnošenja poreske prijave u skladu sa članom 34. ovog zakona, smatraće se da je
poreska obaveza nastala danom saznanja nadležnog poreskog organa za nasleđe, odnosno
poklon.
Poreske stope
Član 18
Stope poreza na nasleđe i poklon su proporcionalne.
Član 19
Obveznici koji se, u odnosu na ostavioca, odnosno poklonodavca, nalaze u drugom naslednom
redu po zakonskom redu nasleđivanja (u daljem tekstu: nasledni red), porez na nasleđe i poklon
plaćaju po stopi od 1,5%.
Obveznici koji se, u odnosu na ostavioca, odnosno poklonodavca, nalaze u trećem i daljem
naslednom redu, odnosno obveznici koji sa ostaviocem, odnosno poklonodavcem nisu u srodstvu,
porez na nasleđe i poklon plaćaju po stopi od 2,5%.
Poreska oslobođenja
Član 20
(Brisan)
Član 21
Porez na nasleđe i poklon ne plaća:
1) naslednik prvog naslednog reda, supružnik i roditelj ostavioca, odnosno poklonoprimac prvog
naslednog reda i supružnik poklonodavca;
2) naslednik, odnosno poklonoprimac poljoprivrednik drugog naslednog reda koji nasleđuje,
odnosno prima na poklon imovinu koja mu služi za obavljanje poljoprivredne delatnosti, ako je sa
ostaviocem, odnosno poklonodavcem neprekidno živeo u domaćinstvu najmanje jednu godinu pre
smrti ostavioca, odnosno pre prijema poklona;
3) naslednik, odnosno poklonoprimac drugog naslednog reda – na jedan nasleđeni, odnosno na
poklon primljeni stan, ako je sa ostaviocem, odnosno poklonodavcem neprekidno živeo u
zajedničkom domaćinstvu najmanje godinu dana pre smrti ostavioca, odnosno pre prijema poklona;
4) poklonoprimac – na imovinu koja mu je ustupljena u ostavinskom postupku, koju bi nasledio da
se naslednik – poklonodavac odrekao nasleđa;
5) fondacija, na nasleđenu ili na poklon primljenu imovinu koja služi isključivo za ostvarivanje
opštekorisnog cilja radi koga je fondacija osnovana;
5a) zadužbina, odnosno udruženje, osnovano radi ostvarivanja opštekorisnog cilja u smislu zakona
koji uređuje zadužbine i fondacije, registrovano u skladu sa zakonom – na nasleđenu ili na poklon
primljenu imovinu koja služi isključivo za namene za koje je ta zadužbina, odnosno udruženje
osnovano;
6) naslednik, odnosno poklonoprimac ambulantnih vozila, specijalnih putničkih vozila za obuku
kandidata za vozače sa ugrađenim duplim nožnim komandama, kao i putničkih vozila za taksi i
“rent a kar” koji su posebno označeni – ako je na dan nastanka poreske obaveze registrovan za
obavljanje delatnosti škola za vozače, odnosno za taksi ili “rent a car”;
6a) se na podelu imovine koja je zajednički stečena od strane supružnika za vreme trajanja braka,
koja se vrši između bivših supružnika čime se uređuju njihovi imovinski odnosi u vezi sa razvodom
braka;
7) (brisana)
8) Republika Srbija, autonomna pokrajina, odnosno jedinice lokalne samouprave, kao naslednik,
odnosno poklonoprimac;
tač. 9)-11) (brisane)
12) primalac donacije po međunarodnom ugovoru koji je zaključila Republika Srbija, kada je tim
ugovorom uređeno da se na dobijen novac, stvari ili prava, neće plaćati porez na poklon;
13) se na imovinu primljenu od Republike Srbije, autonomne pokrajine, odnosno jedinice lokalne
samouprave;
14) se na prenos bez naknade prava na nepokretnosti licu (ili nekom od lica) koje je, u skladu sa
ugovorom o koncesiji, davalac koncesije, a koji prenos u postupku realizacije ugovora o koncesiji
vrši privatni partner, ako je procenjena vrednost koncesije najmanje 50 miliona evra.
Ako naslednik, odnosno poklonoprimac iz stava 1. tačka 2) ovog člana promeni zanimanje pre
isteka pet godina od dana kada je nasledio, odnosno primio na poklon imovinu, dužan je da o
promeni zanimanja podnese prijavu nadležnom poreskom organu u roku od 30 dana od dana
nastanka promene.
U slučaju prestanka obavljanja taksi ili “rent a kar” delatnosti, kao i u slučaju poklona ili otuđenja na
drugi način putničkog vozila pribavljenog za obavljanje tih delatnosti pre isteka roka od pet godina
od dana nabavke, obveznik poreza je dužan da to prijavi nadležnom poreskom organu u roku od 30
dana od dana prestanka obavljanja delatnosti, poklona odnosno otuđenja, da plati porez na nasleđe
i poklon koji bi bio dužan da plati da nije koristio poresku olakšicu i kamatu koja se plaća zbog
docnje u plaćanju poreza, od dana nabavke do dana prijavljivanja.
Kada naslednik, odnosno poklonoprimac drugog naslednog reda stiče od ostavioca, odnosno
poklonodavca iz stava 1. tačka 3) ovog člana istovremeno više od jednog stana, porez na nasleđe i
poklon ne plaća se na onaj od nasleđenih, odnosno na poklon primljenih stanova u kome je
naslednik, odnosno poklonoprimac imao prebivalište na dan smrti ostavioca, odnosno na dan
prijema poklona, a ako ni u jednom od tih stanova nije imao prebivalište – na stan koji je najmanje
površine.
Sticanje imovine u ostavinskom postupku prijemom ustupljenog naslednog dela, smatra se
poklonom u smislu ovog zakona.
Član 21a
Stanom, u smislu člana 21. stav 1. tačka 3) ovog zakona smatra se i objekat – kuća za stanovanje ili
za povremeni boravak, koja čini jednu građevinsku celinu, sa zemljištem koje čini katastarsku
parcelu na kojoj se objekat nalazi, odnosno idealni deo tog objekta sa delom zemljišta na kome se
objekat nalazi čija je površina srazmerna učešću površine idealnog dela objekta u ukupnoj površini
objekta.
Poreski kredit
Član 22
Rezident Republike Srbije koji nasledi, odnosno na poklon primi, predmet oporezivanja iz člana 14.
- 2. i 3. ovog zakona koji se nalazi u inostranstvu, na koje nasleđe, odnosno poklon, je u državi na
čijoj teritoriji se taj predmet nalazi porez plaćen, ima pravo na umanjenje poreza na nasleđe i
poklon u Republici Srbiji utvrđenog prema odredbama ovog zakona, u visini poreza na nasleđe,
odnosno na poklon, plaćenog u toj državi, a najviše do iznosa koji bi se platio primenom odredaba
ovog zakona, na nasleđe, odnosno na poklon, ostvaren u toj državi.
Deo četvrti
POREZ NA PRENOS APSOLUTNIH PRAVA
Predmet oporezivanja
Član 23
Porez na prenos apsolutnih prava plaća se kod prenosa uz naknadu:
1) prava svojine na nepokretnosti;
2) prava intelektualne svojine;
3) (brisana)
4) prava svojine na upotrebljavanom motornom vozilu – osim na mopedu, motokultivatoru, traktoru i
radnoj mašini, prava svojine na upotrebljavanom plovilu, odnosno prava svojine na
upotrebljavanom vazduhoplovu sa sopstvenim pogonom – osim državnog;
5) prava korišćenja građevinskog zemljišta.
tač. 6)-7) (brisane)
Porez na prenos apsolutnih prava plaća se i kod davanja građevinskog zemljišta u javnoj svojini u
zakup, u skladu sa zakonom koji uređuje planiranje i izgradnju, odnosno vodnog zemljišta u javnoj
svojini u zakup, u skladu sa zakonom kojim se uređuju vode, na period duži od jedne godine ili na
neodređeno vreme, radi izgradnje objekata.
Član 24
Prenosom uz naknadu, koji je predmet oporezivanja porezom na prenos apsolutnih prava, smatra
se i:
1) sticanje prava svojine i drugih prava iz člana 23. ovog zakona na osnovu pravosnažne sudske
odluke ili drugog pojedinačnog akta državnog, odnosno drugog nadležnog organa ili lica sa javnim
ovlašćenjem;
2) sticanje prava svojine održajem;
3) prenos uz naknadu celokupne imovine pravnog lica;
4) prodaja stečajnog dužnika kao pravnog lica – ako kupac nije preuzeo obaveze pravnog lica koje
je kupio, ili je preuzeo samo deo tih obaveza.
Član 24a
Od oporezivanja porezom na prenos apsolutnih prava izuzima se:
1) prenos, odnosno sticanje apsolutnog prava iz čl. 23. i 24. ovog zakona na koji se plaća porez na
dodatu vrednost, u skladu sa zakonom kojim se uređuje porez na dodatu vrednost;
2) prenos, odnosno sticanje apsolutnog prava iz čl. 23. i 24. ovog zakona po osnovu raspodele
likvidacionog ostatka, koji se oporezuje u skladu sa zakonom koji uređuje oporezivanje dohotka
građana, odnosno dobiti pravnih lica;
3) prenos apsolutnog prava iz člana 23. ovog zakona sa pravnog prethodnika na pravnog
sledbenika u statusnoj promeni, u skladu sa zakonom kojim se uređuju privredna društva;
4) zamena motornog vozila, plovila, odnosno vazduhoplova izvršena u garantnom roku u skladu sa
uslovima iz garancije, ako strane između kojih se zamena vrši, pored motornog vozila, plovila ili
vazduhoplova koji se zamenjuju, ne daju drugoj strani i doplatu u novcu ili naknadu u drugom
obliku;
5) sticanje prava svojine na posebnim delovima nepokretnosti deobom suvlasničke zajednice
između suvlasnika u srazmeri sa njihovim suvlasničkim delovima na dan deobe;
6) prenos apsolutnih prava po osnovu eksproprijacije.
Poreski obveznik
Član 25
Obveznik poreza na prenos apsolutnih prava je prodavac, odnosno prenosilac prava iz člana 23.
stav 1. tač. 1), 2) i 4) ovog zakona.
U slučaju iz člana 23. stav 1. tačka 5) i stav 2. ovog zakona, obveznik poreza na prenos apsolutnih
prava je lice kome se zemljište daje na korišćenje, odnosno u zakup.
Kad se apsolutno pravo prenosi po osnovu ugovora o doživotnom izdržavanju, obveznik poreza je
davalac izdržavanja.
U slučaju iz člana 24. ovog zakona, obveznik poreza na prenos apsolutnog prava je lice koje stiče
apsolutno pravo.
Kad se apsolutno pravo prenosi po osnovu ugovora o razmeni, obveznik poreza određuje se u
skladu sa st. 1. do 4. ovog člana za svako apsolutno pravo iz čl. 23. i 24. ovog zakona koje je
predmet razmene.
Član 26
Lice – rezident Republike Srbije, odnosno otvoreni investicioni fond, odnosno alternativni investicioni
fond, koji nema svojstvo pravnog lica a koji je upisan u odgovarajući registar u Republici Srbiji, u
skladu sa zakonom, obveznik je poreza na prenos apsolutnih prava iz člana 23. stav 1. tačka 2)
ovog zakona za prenos ostvaren u Republici Srbiji i van njene teritorije.
Lice – nerezident Republike Srbije obveznik je poreza na prenos apsolutnih prava iz člana 23. stav
- tačka 2) ovog zakona samo za prenos ostvaren na teritoriji Republike Srbije.
Porez na prenos apsolutnih prava u ostalim slučajevima iz čl. 23. i 24. ovog zakona plaća se na
prenos tih prava, odnosno na davanje građevinskog, odnosno vodnog zemljišta u zakup iz člana
- stav 2. ovog zakona, ostvaren na teritoriji Republike Srbije.
Poreska osnovica
Član 27
Osnovica poreza na prenos apsolutnih prava je ugovorena cena u trenutku nastanka poreske
obaveze, ukoliko nije niža od tržišne vrednosti.
Ukoliko nadležni poreski organ oceni da je ugovorena cena niža od tržišne, ima pravo da u roku od
60 dana od dana prijema poreske prijave podnete u skladu sa članom 36. stav 1. ovog zakona,
odnosno od dana saznanja nadležnog poreskog organa za prenos, utvrdi poresku osnovicu u visini
tržišne vrednosti.
Kad obveznik nema obavezu podnošenja poreske prijave u skladu sa članom 34. ovog zakona, rok
iz stava 2. ovog člana počinje da teče od dana predaje javnom beležniku, odnosno poreskom
organu, dokaza od značaja za ostvarivanje prava na poresko oslobođenje koje poreski organ ne
može pribaviti razmenom podataka između državnih organa preko Servisne magistrale organa, u
skladu sa zakonom kojim se uređuje elektronska uprava (u daljem tekstu: SMO), odnosno od dana
isteka roka ostavljenog obvezniku u poreskom postupku za dostavljanje tih dokaza.
Ako poreski organ u roku iz st. 2. i 3. ovog člana ne utvrdi poresku osnovicu u visini tržišne
vrednosti, poresku osnovicu čini ugovorena cena.
U slučaju iz člana 23. stav 1. tač. 4) i 5) i stav 2. ovog zakona, poresku osnovicu čini tržišna
vrednost prava koja se prenose, odnosno daju u zakup, na dan nastanka poreske obaveze, koju
utvrđuje nadležni poreski organ.
Kod prenosa apsolutnih prava iz člana 24. tačka 4) ovog zakona poreska osnovica je:
1) tržišna vrednost koju utvrđuje nadležni poreski organ u skladu sa stavom 5. ovog člana – ako
kupac nije preuzeo obaveze pravnog lica koje je kupio;
2) razlika između tržišne vrednosti iz tačke 1) ovog stava i vrednosti preuzetih obaveza na dan
zaključenja ugovora – ako je kupac preuzeo deo obaveza pravnog lica koje je kupio.
Ako se poreska osnovica utvrđuje za prenos prava na objektu koji je srušen pre isteka roka iz st. 2. i
- ovog člana, tržišna vrednost tog objekta utvrđuje se prema tržišnoj vrednosti odgovarajućeg
objekta, za srazmernu površinu.
U slučaju prenosa apsolutnog prava koji nije obuhvaćen odredbama st. 1. do 6. ovog člana,
poresku osnovicu čini tržišna vrednost apsolutnog prava, koju utvrđuje nadležni poreski organ.
Član 28
Kod razmene prava iz čl. 23, 24. i 24a ovog zakona, poreska osnovica se utvrđuje za svako pravo
koje je predmet razmene, u skladu sa odredbom člana 27. ovog zakona.
Nastanak poreske obaveze
Član 29
Poreska obaveza nastaje danom zaključenja ugovora o prenosu apsolutnih prava, odnosno o
davanju građevinskog, odnosno vodnog zemljišta u zakup iz člana 23. stav 2. ovog zakona, osim u
slučajevima iz st. 2. do 9. ovog člana.
Kad je predmet ugovora iz stava 1. ovog člana nepokretnost kao buduća stvar, poreska obaveza
nastaje primopredajom, odnosno stupanjem u posed nepokretnosti.
Kad nije sačinjen punovažan ugovor o prenosu prava na nepokretnosti, u smislu zakona kojim se
uređuje promet nepokretnosti, smatraće se da je poreska obaveza nastala danom kada je sticalac
prava na nepokretnosti stupio u posed nepokretnosti.
Ako se prenos apsolutnih prava vrši po osnovu ugovora o doživotnom izdržavanju, poreska
obaveza nastaje danom smrti primaoca izdržavanja, odnosno danom smrti saugovarača ako je
doživotno izdržavanje ugovoreno u korist trećeg lica, a ugovorom nije određeno da svojina prelazi
na davaoca izdržavanja u trenutku smrti trećeg lica.
Kod sticanja prava na osnovu odluke suda, odnosno drugog akta državnog, odnosno drugog
nadležnog organa ili lica sa javnim ovlašćenjem, poreska obaveza nastaje danom pravosnažnosti
te odluke, odnosno danom konačnosti tog akta, osim u slučaju iz stava 2. ovog člana.
Kod sticanja prava svojine održajem (član 24. tačka 2) ovog zakona), poreska obaveza nastaje
danom pravosnažnosti sudske odluke kojom je to pravo utvrđeno.
Kod sticanja prava iz viška deobne stečajne mase poreska obaveza nastaje danom pravosnažnosti
rešenja o deobi stečajne mase.
Kod sticanja prava raspodelom likvidacionog ostatka poreska obaveza nastaje danom donošenja
odluke o raspodeli likvidacionog ostatka, a ako je protiv te odluke vođen spor – danom
pravosnažnosti odluke kojom je okončan spor u vezi raspodele likvidacionog ostatka.
Ako ugovor o prenosu apsolutnog prava, ugovor o zakupu, odluka suda, odnosno akt državnog,
odnosno drugog nadležnog organa ili lica sa javnim ovlašćenjem ili drugi pravni osnov prenosa
prava iz čl. 23. i 24 ovog zakona, nisu prijavljeni ili su prijavljeni neblagovremeno, ili obveznik nema
obavezu podnošenja poreske prijave u skladu sa članom 34. ovog zakona, smatraće se da je
poreska obaveza nastala danom saznanja nadležnog poreskog organa za prenos.
Poreske stope
Član 30
Stopa poreza na prenos apsolutnih prava iznosi 2,5%.
Poreska oslobođenja
Član 31
Porez na prenos apsolutnih prava ne plaća se:
1) kad se apsolutno pravo prenosi radi izmirenja obaveza po osnovu javnih prihoda, u skladu sa
propisima kojima se uređuje poreski postupak i poreska administracija;
2) kad se prenosi pravo svojine na nepokretnosti diplomatskih i konzularnih predstavništava stranih
država, pod uslovom reciprociteta;
3) kod ulaganja apsolutnih prava u kapital privrednog društva – rezidenta Republike Srbije, u skladu
sa zakonom kojim se uređuju privredna društva;
4) kad fizičko lice otkupom stambene zgrade ili stana u društvenoj, odnosno državnoj svojini sa
stanarskim pravom, odnosno pravom dugoročnog zakupa, stekne svojinu ili susvojinu na toj zgradi,
ili stanu, srazmerno učešću društvenog, odnosno državnog kapitala u ukupnom kapitalu prenosioca
prava;
5) na razmenu zemljišta kojom najmanje jedno pravno ili fizičko lice kome je poljoprivreda pretežna
delatnost, odnosno zanimanje pribavlja poljoprivredno ili šumsko zemljište radi njegovog grupisanja;
6) kad se po osnovu ugovora koji za predmet ima doživotno izdržavanje, pravo svojine na
nepokretnosti prenosi na davaoca doživotnog izdržavanja – supružnika saugovarača, odnosno lice
koje se u odnosu na saugovarača nalazi u prvom naslednom redu, na deo nepokretnosti koji bi
davalac izdržavanja po zakonu nasledio od saugovarača da je na dan zaključenja tog ugovora
otvoreno nasleđe saugovaračeve imovine;
7) (brisana)
8) na prenos uz naknadu ambulantnih vozila, specijalnih putničkih vozila za obuku kandidata za
vozače sa ugrađenim duplim nožnim komandama, kao i putničkih vozila za taksi i “rent a kar” koji
su posebno označeni – licu koje je registrovano za obavljanje delatnosti škola za vozače, odnosno
za taksi ili “rent a car”;
8a) kod prodaje pravnog lica kao stečajnog dužnika – u srazmeri sa učešćem društvenog, odnosno
državnog kapitala u ukupnom kapitalu tog pravnog lica;
9) (brisana)
9a) na prenos apsolutnog prava iz čl. 23. ili 24. ovog zakona na imovini ili delu imovine subjekta
privatizacije, uključujući i imovinu, odnosno deo imovine subjekta privatizacije u restrukturiranju, sa
subjekta privatizacije na kupca imovine u postupku privatizacije, po propisima kojima se uređuje
privatizacija;
tač. 9b)-11) (brisane)
12) na prenos apsolutnih prava iz člana 23. ovog zakona licu (ili nekom od lica) koje je, u skladu sa
ugovorom o koncesiji, davalac koncesije, a koji prenos u postupku realizacije ugovora o koncesiji
vrši privatni partner, ako je procenjena vrednost koncesije najmanje 50 miliona evra;
12a) na sticanje imovine, odnosno na ostvarivanje obeštećenja po zakonu kojim se uređuje
vraćanje oduzete imovine i obeštećenje za oduzetu imovinu, odnosno po zakonu kojim se uređuje
vraćanje (restitucija) imovine crkvama i verskim zajednicama;
12b) kod konverzije, odnosno pretvaranja prava korišćenja, odnosno prava zakupa, u pravo svojine
na građevinskom zemljištu, u skladu sa zakonom kojim se uređuju planiranje i izgradnja, odnosno
zakonom kojim se uređuje pretvaranje prava korišćenja u pravo svojine na građevinskom zemljištu
uz naknadu;
12v) kod sticanja prava svojine na zemljištu po osnovu komasacije, odnosno urbane komasacije;
13) kada je obveznik Republika Srbija, autonomna pokrajina, odnosno jedinica lokalne
samouprave;
14) kada je međunarodnim ugovorom koji je zaključila Republika Srbija uređeno da se neće plaćati
porez na prenos apsolutnih prava.
U slučaju prestanka obavljanja taksi ili “rent a kar” delatnosti, kao i u slučaju prodaje ili otuđenja na
drugi način putničkog vozila pribavljenog za obavljanje tih delatnosti pre isteka roka od pet godina
od dana nabavke, sticalac prava svojine na putničkom vozilu je dužan da to prijavi nadležnom
poreskom organu u roku od 30 dana od dana prestanka obavljanja delatnosti, prodaje odnosno
otuđenja, a obveznik poreza – da plati porez na prenos apsolutnih prava koji bi bio dužan da plati da
nije koristio poresku olakšicu i kamatu koja se plaća zbog docnje u plaćanju poreza, od dana
nabavke do dana prijavljivanja.
Lice na koje je preneto pravo svojine na putničkom vozilu za taksi ili “rent a kar” koji je posebno
označen, solidarni je jemac za izmirenje poreske obaveze na prenos apsolutnih prava u slučaju iz
stava 2. ovog člana.
Odredba stava 1. tačka 3) ovog člana ne primenjuje se na prenos prava svojine na motornom
vozilu, plovilu, odnosno vazduhoplovu.
Član 31a
Porez na prenos apsolutnih prava ne plaća se na prenos prava svojine na stanu ili porodičnoj
stambenoj zgradi (u daljem tekstu: stan), odnosno svojinskom udelu na stanu ili porodičnoj
stambenoj zgradi fizičkom licu koje kupuje prvi stan (u daljem tekstu: kupac prvog stana), za
površinu koja za kupca prvog stana iznosi do 40 m2
i za članove njegovog porodičnog domaćinstva
koji od 1. jula 2006. godine nisu imali u svojini, odnosno susvojini stan na teritoriji Republike Srbije
do 15 m2 po svakom članu (u daljem tekstu: odgovarajući stan), pod uslovom da:
1) je kupac prvog stana punoletni državljanin Republike Srbije, sa prebivalištem na teritoriji
Republike Srbije;
2) kupac prvog stana od 1. jula 2006. godine do dana overe ugovora o kupoprodaji na osnovu koga
kupac stiče prvi stan, nije imao u svojini, odnosno susvojini stan na teritoriji Republike Srbije.
Ako kupac prvog stana kupuje svojinski udeo na stanu, pravo na poresko oslobođenje iz stava 1.
ovog člana ostvaruje se u srazmeri sa svojinskim udelom u odnosu na površinu do 40 m2
, odnosno
do 15 m2
.
Porodičnim domaćinstvom kupca prvog stana, u smislu stava 1. ovog člana, smatra se zajednica
života, privređivanja i trošenja prihoda kupca prvog stana, njegovog supružnika, kupčeve dece,
kupčevih usvojenika, dece njegovog supružnika, usvojenika njegovog supružnika, kupčevih
roditelja, njegovih usvojitelja, roditelja njegovog supružnika, usvojitelja kupčevog supružnika, sa
istim prebivalištem kao kupac prvog stana.
Ako je površina stana koji kupac prvog stana kupuje veća od površine odgovarajućeg stana iz stava
- ovog člana, porez se plaća na prenos prava svojine na razliku površine kupljenog i površine
odgovarajućeg stana.
Uslovi za ostvarivanje prava na poresko oslobođenje iz stava 1. ovog člana i člana 31b ovog
zakona moraju da budu ispunjeni na dan zaključenja ugovora, odnosno drugog akta po osnovu
kojeg kupac kupuje prvi stan (uključujući kupovinu stana u izvršnom postupku).
Član 31b
Pravo na poresko oslobođenje u skladu sa odredbama člana 31a ovog zakona nema obveznik koji
pravo svojine na stanu prenosi:
1) licu na osnovu čije prve kupovine stana je jednom ostvareno pravo na refundaciju poreza na
dodatu vrednost, u skladu sa zakonom kojim se uređuje porez na dodatu vrednost, ili na poresko
oslobođenje od plaćanja poreza na prenos apsolutnih prava u skladu sa odredbama ovog stava i
člana 31a ovog zakona;
2) članu porodičnog domaćinstva kupca prvog stana za koga je jednom ostvareno pravo na
refundaciju poreza na dodatu vrednost, u skladu sa zakonom kojim se uređuje porez na dodatu
vrednost, ili na poresko oslobođenje od plaćanja poreza na prenos apsolutnih prava u skladu sa
odredbama ovog stava i člana 31a ovog zakona.
Nadležni poreski organ vodi evidenciju o ugovorima o kupoprodaji stanova za koje je taj organ
utvrdio pravo na poresko oslobođenje u skladu sa odredbama stava 1. ovog člana i člana 31a ovog
zakona, o iznosima poreza na prenos apsolutnih prava koji zbog toga nisu naplaćeni na teritoriji
jedinice lokalne samouprave, o kupcima prvog stana i o članovima njihovog porodičnog
domaćinstva za koje je to pravo iskorišćeno.
Nadležni poreski organ je dužan da tromesečno, u roku od dvadeset dana po isteku tromesečja,
Ministarstvu finansija – organizacionoj jedinici nadležnoj za poslove budžeta, dostavlja izveštaj o
iznosima poreza iz stava 2. ovog člana, u prethodnom tromesečju.
Deo peti
UTVRĐIVANJE I NAPLATA POREZA NA IMOVINU
Član 32
Utvrđivanje i naplata poreza na imovinu, poreza na nasleđe i poklon i poreza na prenos apsolutnih
prava vrši se na način određen ovim zakonom.
U pogledu načina utvrđivanja, postupka po pravnim lekovima, načina i rokova plaćanja poreza,
kamate, povraćaja poreza, zastarelosti naplate, prinudne naplate, kaznenih odredaba i ostalog što
nije posebno uređeno ovim zakonom, primenjuje se zakon kojim se uređuje poreski postupak i
poreska administracija.
Utvrđivanje poreza
Član 33
Obveznik poreza na imovinu koji vodi poslovne knjige porez na imovinu utvrđuje
samooporezivanjem.
Porez na imovinu utvrđuje rešenjem poreski organ na čijoj teritoriji se nalazi nepokretnost za koju
se utvrđuje porez, i to:
1) obvezniku koji ne vodi poslovne knjige;
2) obvezniku koji vodi poslovne knjige, u postupku kontrole, ako obveznik nije utvrdio poresku
obavezu ili ju je utvrdio netačno ili nepotpuno.
Nadležni poreski organ utvrđivanje poreza vrši na osnovu podataka iz poreske prijave, poslovnih
knjiga poreskog obveznika, podataka iz evidencija nadležnih organa i drugih podataka kojima taj
organ raspolaže, a od značaja su za utvrđivanje poreske obaveze.
Rešenje o utvrđivanju poreza na imovinu obvezniku koji ne vodi poslovne knjige, na osnovu
podataka u poreskoj prijavi i drugih podataka kojima raspolaže, nadležni poreski organ može doneti
neposrednim odlučivanjem, bez prethodnog izjašnjavanja obveznika o činjenicama koje su od
značaja za odlučivanje.
Promene u toku poreske godine od značaja za visinu obaveze po osnovu poreza na imovinu ne
utiču na utvrđivanje poreske obaveze za tu godinu istom obvezniku (koji vodi, odnosno koji ne vodi
poslovne knjige), osim u slučajevima iz člana 12. st. 2. do 4. ovog zakona, odnosno promene
korisne površine nepokretnosti u toku poreske godine.
Član 33a
Za svrhu oporezivanja porezom na nasleđe i poklon, odnosno porezom na prenos apsolutnih prava,
nasleđe i poklon koji su ostvareni – primljeni u stranoj valuti, odnosno prenos apsolutnih prava
izvršen uz naknadu u stranoj valuti, konvertuje se iz strane valute u dinar, na dan nastanka poreske
obaveze, po kursu za konverziju iznosa iz strane valute u dinar uređenim zakonom kojim su uređeni
poreski postupak i poreska administracija.
Član 33b
Poreska prijava za utvrđivanje poreza na imovinu ne podnosi se kad obvezniku koji ne vodi
poslovne knjige, po osnovu isprave koju je sastavio, overio ili potvrdio javni beležnik (u daljem
tekstu: izvršenje radnje), odnosno pravosnažne odluke koju je javni beležnik doneo u vršenju
zakonom poverenih javnih ovlašćenja, poreska obaveza nastaje ili prestaje danom izvršenja radnje,
odnosno danom pravosnažnosti odluke, odnosno danom smrti ostavioca.
Javni beležnik dužan je da ispravu iz stava 1. ovog člana u roku od 24 sata od trenutka izvršenja
radnje, odnosno pravosnažnu odluku koju je doneo u okviru zakonom poverenih javnih ovlašćenja u
roku od 24 sata od dana pravosnažnosti, po službenoj dužnosti, učini dostupnom, odnosno dostavi
kroz elektronski šalter putem kojeg se dostavljaju isprave i razmenjuju podaci u postupku upisa u
katastar nepokretnosti i katastar vodova (u daljem tekstu: e-šalter) republičkom organu nadležnom
za poslove katastra nepokretnosti i katastra vodova (u daljem tekstu: organ nadležan za poslove
katastra), odnosno preko e-šaltera i SMO nadležnom poreskom organu.
Javni beležnik dužan je da uz ispravu, odnosno odluku iz stava 1. ovog člana, na način i u rokovima
iz stava 2. ovog člana, dostavi i podatke iz izjašnjenja obveznika koji ne vodi poslovne knjige o:
1) pravu na poresko oslobođenje po osnovu čl. 12. do 12b ovog zakona, odnosno na poreski kredit
po osnovu člana 13. ovog zakona;
2) tome da li je zemljište na kojem obveznik stiče pravo iz člana 2. stav 1. ovog zakona granično sa
zemljištem na kome je obveznik imalac prava, tako da je njihova ukupna površina preko 10 ari,
odnosno da li je prestankom prava na delu zemljišta tom obvezniku površina preostalog dela
zemljišta tog obveznika do 10 ari;
3) korisnoj površini nepokretnosti koja je predmet oporezivanja;
4) godini u kojoj je izvršena izgradnja, odnosno poslednja rekonstrukcija objekta.
Javni beležnik dužan je da uz ispravu, odnosno odluku iz stava 1. ovog člana, na način i u rokovima
iz stava 2. ovog člana, dostavi i:
1) dokaze od značaja za utvrđivanje poreske obaveze, odnosno za ostvarivanje prava na poresko
oslobođenje ili poreski kredit, koje mu je dostavio obveznik koji ne vodi poslovne knjige do izvršenja
radnje, odnosno do pravosnažnosti odluke;
2) podatke o ispravi koju je sastavio, overio ili potvrdio javni beležnik, odnosno o pravosnažnoj
odluci koju je javni beležnik doneo u vršenju zakonom poverenih javnih ovlašćenja i o nepokretnosti
koja je predmet oporezivanja (o vrsti, mestu, načinu korišćenja neizgrađenog građevinskog
zemljišta i dr.).
Danom isteka roka iz stava 2. ovog člana smatraće se da je nadležni poreski organ saznao za
nastanak, odnosno prestanak poreske obaveze koji se vrši po osnovu isprave ili odluke iz stava 1.
ovog člana i da je primio podatke iz stava 3. i stava 4. tačka 2) ovog člana, kao i dokaze iz stava 4.
tačka 1) ovog člana.
Kad obveznik koji ne vodi poslovne knjige javnom beležniku nije dostavio izjašnjenje po svim
tačkama iz stava 3. ovog člana, ili kad nije dostavio sve dokaze od značaja za utvrđivanje poreske
obaveze, odnosno za ostvarivanje prava na poresko oslobođenje, odnosno na poreski kredit, koje
nadležni poreski organ ne može pribaviti razmenom podataka između državnih organa preko SMO,
obveznik je dužan da te podatke, odnosno dokaze dostavi nadležnom poreskom organu u roku od
30 dana od isteka roka iz stava 2. ovog člana, ili na zahtev tog organa u ostavljenom roku u
poreskom postupku.
Ako obveznik koji ne vodi poslovne knjige u propisanom, odnosno ostavljenom roku ne dostavi
podatke, odnosno dokaze iz stava 6. ovog člana, smatraće se da njima ne raspolaže, pa se
poreska obaveza utvrđuje na osnovu podataka i dokaza kojima raspolaže nadležni poreski organ.
Javni beležnik dužan je da potpisano izjašnjenje obveznika o podacima iz stava 3. ovog člana
združi u spis predmeta i primerak dostavi nadležnom poreskom organu, u roku iz stava 2. ovog
člana.
Izuzetno od st. 1. do 8. ovog člana, lice kome po osnovu nasleđa nepokretnosti, za koju ne postoje
podaci u katastru nepokretnosti i katastru vodova, nastane obaveza po osnovu poreza na imovinu
kao obvezniku koji ne vodi poslovne knjige, dužno je da podnese poresku prijavu za utvrđivanje
poreza na imovinu, ili danom pravosnažnosti odluke po osnovu koje je nasleđe ostvareno, preko
javnog beležnika koji je doneo tu odluku u vršenju zakonom poverenih javnih ovlašćenja, ili
nadležnom poreskom organu u roku od 30 dana od dana pravosnažnosti odluke.
Javni beležnik dužan je da primljenu poresku prijavu iz stava 9. ovog člana, popunjenu i potpisanu
od strane obveznika, sa pravosnažnom odlukom koju je doneo u vršenju zakonom poverenih javnih
ovlašćenja i dokazima od značaja za utvrđivanje poreske obaveze koje mu je obveznik predao do
dana pravosnažnosti te odluke, u roku od 24 sata od dana pravosnažnosti, po službenoj dužnosti,
dostavi u skladu sa stavom 2. ovog člana.
Danom predaje poreske prijave javnom beležniku u skladu sa stavom 9. ovog člana, smatraće se
da je obveznik koji ne vodi poslovne knjige poresku prijavu predao neposredno nadležnom
poreskom organu.
Član 33v
Obveznik poreza na imovinu dužan je da podnese poresku prijavu nadležnom poreskom organu,
osim u slučaju iz člana 33b st. 1. do 8. ovog zakona, u roku od 30 dana, za:
1) nepokretnost za koju nastane poreska obaveza, računajući od dana nastanka poreske obaveze;
2) nepokretnost za koju prestane poreska obaveza, računajući od dana prestanka poreske
obaveze;
3) nepokretnost koju preduzetnik koji vodi poslovne knjige počne da evidentira u poslovnim
knjigama, računajući od dana evidentiranja;
4) nepokretnost koju preduzetnik koji vodi poslovne knjige prestane da evidentira u poslovnim
knjigama, računajući od dana prestanka evidentiranja;
5) nepokretnost u poslovnim knjigama fizičkog lica koje je izgubilo svojstvo preduzetnika koji vodi
poslovne knjige (odjavom, po sili zakona i dr.), računajući od dana prestanka tog svojstva;
6) nepokretnost za koju je obvezniku prestalo pravo na poresko oslobođenje u skladu sa članom
- st. 4. i 5. ovog zakona, računajući od 184. dana od dana njenog ustupanja drugom licu radi
ostvarivanja prihoda;
7) nepokretnost iz člana 12. stav 2. ovog zakona za koju je obvezniku prestalo pravo na poresko
oslobođenje u skladu sa članom 12. stav 3. ovog zakona, računajući od dana nastanka poreske
obaveze na nepokretnosti za koju je poreska obaveza nastala u poreskoj godini;
8) objekat kome je izmenjena korisna površina, računajući od dana izmene korisne površine.
Izuzetno od stava 1. ovog člana, obveznik koji vodi poslovne knjige za imovinu za koju je, u periodu
od 1. januara poreske godine do 31. marta poreske godine nastala poreska obaveza ili je došlo do
druge promene iz stava 1. tač. 2) do 8) ovog člana, poresku prijavu podnosi u okviru prijave kojom
prijavljuje utvrđeni porez za poresku godinu za sve nepokretnosti na teritoriji iste jedinice lokalne
samouprave, ili prijavu podnosi nakon podnošenja te prijave, do 31. marta poreske godine.
Poreska prijava podnosi se i za imovinu za koju obveznik ima pravo na poresko oslobođenje.
Član 33g
Za imovinu za koju je podneo poresku prijavu u skladu sa ovim zakonom, obveznik koji vodi
poslovne knjige dužan je da do 31. marta svake sledeće poreske godine podnese poresku prijavu
sa utvrđenim porezom za tu godinu.
Za imovinu za koju je podneo poresku prijavu u skladu sa ovim zakonom, odnosno za koju se ne
podnosi poreska prijava u skladu sa članom 33b stav 1. ovog zakona, obveznik koji ne vodi
poslovne knjige dužan je da podnese poresku prijavu ako je došlo do promene od uticaja na visinu
poreske obaveze za tu imovinu, o kojoj nisu sadržani podaci u podnetoj poreskoj prijavi ili u drugim
podacima koje je javni beležnik dostavio nadležnom organu jedinice lokalne samouprave u skladu
sa članom 33b stav 3. ovog zakona.
Prijava iz stava 2. ovog člana podnosi se od 1. do 31. januara poreske godine koja sledi godini u
kojoj je došlo do promene koja se prijavljuje, osim u slučaju iz člana 33v stav 1. tač. 6) do 8) ovog
zakona.
Član 34
Poreska prijava ne podnosi se za utvrđivanje poreza na nasleđe i poklon, odnosno poreza na
prenos apsolutnih prava, po osnovu isprave koju je sastavio, overio ili potvrdio javni beležnik,
odnosno pravosnažne odluke koju je javni beležnik doneo u vršenju zakonom poverenih javnih
ovlašćenja, u slučaju kad u skladu sa čl. 17. i 29. ovog zakona poreska obaveza nastaje danom
sastavljanja, overe ili potvrđivanja isprave (u daljem tekstu: izvršenje radnje), odnosno danom
pravosnažnosti odluke koju je doneo javni beležnik, i to za:
1) nasleđe stvari i prava iz člana 14. ovog zakona ostvareno po osnovu pravosnažnog rešenja o
nasleđivanju koje je doneo javni beležnik u vršenju zakonom poverenih javnih ovlašćenja;
2) poklon stvari i prava iz člana 14. ovog zakona ostvaren u ostavinskom postupku koji sprovodi
javni beležnik u vršenju zakonom poverenih javnih ovlašćenja, odnosno za poklon prava na
nepokretnosti ostvaren po osnovu isprave koju je sastavio, overio ili potvrdio javni beležnik ili
pravosnažne odluke koju je doneo javni beležnik;
3) prenos apsolutnih prava na nepokretnosti.
Javni beležnik dužan je da ispravu iz stava 1. ovog člana, u roku od 24 sata od trenutka izvršenja
radnje, odnosno pravosnažnu odluku koju je doneo u okviru zakonom poverenih javnih ovlašćenja,
u roku od 24 sata od dana pravosnažnosti, po službenoj dužnosti, kroz e-šalter, odnosno kroz ešalter i preko SMO, dostavi organu nadležnom za poslove katastra.
Javni beležnik dužan je da uz ispravu, odnosno odluku iz stava 1. ovog člana, na način i u rokovima
iz stava 2. ovog člana, dostavi:
1) izjašnjenje obveznika da li postoje dugovi, troškovi i drugi tereti koje je obveznik poreza na
nasleđe dužan da isplati ili na drugi način namiri iz nasleđene imovine (u daljem tekstu: dugovi),
odnosno da li obveznik poreza na nasleđe i poklon smatra da ima pravo na poresko oslobođenje po
osnovu člana 21. ovog zakona ili na poreski kredit po osnovu člana 22. ovog zakona, odnosno da li
obveznik poreza na prenos apsolutnih prava smatra da ima pravo na poresko oslobođenje po
osnovu čl. 31. do 31b ovog zakona;
2) dokaze od značaja za utvrđivanje poreske obaveze, odnosno izjavu kupca prvog stana iz člana
- stav 2. ovog zakona, koje mu je dostavio obveznik do izvršenja radnje, odnosno do donošenja
odluke;
3) podatke o ispravi koju je sastavio, overio ili potvrdio javni beležnik, odnosno o pravosnažnoj
odluci koju je javni beležnik doneo u vršenju zakonom poverenih javnih ovlašćenja.
Organ nadležan za poslove katastra dužan je da primljenu ispravu iz stava 1. ovog člana i
izjašnjenja, dokaze, izjavu i podatke iz stava 3. ovog člana, odmah po prijemu, po službenoj
dužnosti, kroz e-šalter, dostavi nadležnom poreskom organu.
Danom isteka roka iz stava 4. ovog člana smatraće se da je nadležni poreski organ saznao za
nasleđe i poklon, odnosno za prenos apsolutnih prava koji se vrši po osnovu isprave ili odluke iz
stava 1. ovog člana i da je primio izjašnjenje, dokaze, izjavu i podatke iz stava 3. ovog člana.
Kad obveznik javnom beležniku nije dostavio, ili nije dostavio sve dokaze od značaja za utvrđivanje
poreske obaveze, koje nadležni poreski organ ne može pribaviti razmenom podataka između
državnih organa preko SMO, odnosno kad nije dostavio izjašnjenje ili izjavu iz stava 3. tač. 1) i 2)
ovog člana, obveznik je dužan da ih na zahtev poreskog organa dostavi tom organu u ostavljenom
roku u poreskom postupku.
Ako obveznik u ostavljenom roku ne dostavi dokaze, odnosno izjašnjenje ili izjavu iz stava 3. tač. 1)
i 2) ovog člana, smatraće se da obveznik ne raspolaže dokazima, odnosno da izjava nije podneta,
odnosno da ne postoje dugovi, odnosno da obveznik nema pravo na poresko oslobođenje ili na
poreski kredit.
Član 35
Obveznik poreza na nasleđe i poklon dužan je da podnese poresku prijavu, sa odgovarajućom
dokumentacijom potrebnom za utvrđivanje poreza u roku od 30 dana od dana nastanka poreske
obaveze u smislu člana 17. st. 1. do 4. ovog zakona, osim u slučaju iz člana 34. ovog zakona.
Prijava iz stava 1. ovog člana podnosi se poreskom organu jedinice lokalne samouprave na kojoj
obveznik – fizičko lice ima prebivalište, odnosno boravište, odnosno poreskom organu jedinice
lokalne samouprave na kojoj obveznik – pravno lice ima sedište.
Izuzetno od stava 2. ovog člana, poreska prijava za utvrđivanje poreza na nasleđe i poklon koji za
predmet ima nepokretnost, podnosi se poreskom organu jedinice lokalne samouprave na kojoj se
nalazi nepokretnost koju poreski obveznik nasleđuje ili prima na poklon.
Ako obveznik iz stava 2. ovog člana nema prebivalište, odnosno boravište, odnosno nema sedište u
Republici Srbiji, prijava se podnosi poreskom organu jedinice lokalne samouprave na kojoj se nalazi
predmet nasleđa, odnosno poklona, ili poreskom organu jedinice lokalne samouprave u kojoj je
ostavilac, odnosno poklonodavac imao, ili ima prebivalište, odnosno sedište.
Član 36
Obveznik poreza na prenos apsolutnih prava dužan je da podnese poresku prijavu u roku od 30
dana od dana nastanka poreske obaveze u smislu člana 29. st. 1. do 8. ovog zakona, sa
odgovarajućom dokumentacijom potrebnom za utvrđivanje poreza, osim u slučaju iz člana 34. ovog
zakona.
Obveznik poreza na prenos apsolutnih prava, za svrhu ostvarivanja prava na poresko oslobođenje
iz člana 31a ovog zakona, poreskom organu dostavlja dokumentaciju iz stava 1. ovog člana i
overenu izjavu kupca da kupuje prvi stan za sebe, odnosno za sebe i određene članove njegovog
porodičnog domaćinstva, kao i druge dokaze iz kojih proizlazi da su ispunjeni uslovi za oslobođenje
po tom osnovu koje mu je pružio kupac prvog stana.
Sadržinu i obrazac izjave iz stava 2. ovog člana bliže uređuje ministar nadležan za poslove
finansija.
Prijava iz stava 1. ovog člana podnosi se poreskom organu jedinice lokalne samouprave na kojoj se
nalazi nepokretnost – u slučaju prenosa apsolutnih prava na nepokretnosti, odnosno davanja
građevinskog, odnosno vodnog zemljišta u javnoj svojini u zakup iz člana 23. stav 2. ovog zakona.
U slučaju prenosa ostalih apsolutnih prava prijava se podnosi poreskom organu jedinice lokalne
samouprave na kojoj obveznik – fizičko lice ima prebivalište, odnosno boravište, odnosno na kojoj
obveznik – pravno lice ima sedište.
Ako obveznik nema prebivalište, odnosno boravište, odnosno nema sedište u Republici Srbiji, za
prenos apsolutnih prava iz stava 5. ovog člana prijava se podnosi poreskom organu jedinice lokalne
samouprave na kojoj je prenos ostvaren.
Na istovremeni prenos prava svojine na nepokretnosti i ostalih apsolutnih prava, kao i na prenos iz
člana 24. tač. 3) i 4) ovog zakona prijava iz stava 1. ovog člana podnosi se poreskom organu iz
stava 5, odnosno stava 6. ovog člana.
U slučaju iz člana 24a tačka 5) ovog zakona, u roku od 30 dana od dana zaključenja, odnosno
pravosnažnosti akta kojim se vrši deoba suvlasničke zajednice, suvlasnici nepokretnosti poreskom
organu iz stava 4. ovog člana podnose poresku prijavu sa dokumentacijom iz koje se može utvrditi
da li je deoba izvršena u srazmeri sa idealnim suvlasničkim delovima.
Čl. 36a i 37
(Brisani)
Član 38*
(Prestao da važi odlukom SUS)
Član 38a***
(Prestao da važi odlukom US)
Član 38b
Porez na imovinu utvrđuje se za kalendarsku godinu, primenom odredaba ovog zakona, kao i
odluke skupštine jedinice lokalne samouprave na čijoj teritoriji se imovina nalazi o stopama poreza
na imovinu i drugih akata koje su jedinice lokalne samouprave donele na osnovu ovlašćenja iz ovog
zakona, koji važe na dan 1. januara poreske godine.
Za imovinu za koju poreska obaveza nastane u toku poreske godine, porez na imovinu za tu godinu
utvrđuje se za period od nastanka poreske obaveze do isteka te godine, odnosno do prestanka
poreske obaveze u toj godini.
Član 39
Porez na imovinu obveznik koji ne vodi poslovne knjige plaća tromesečno, u iznosu utvrđenom
rešenjem, srazmernom broju dana u tromesečju za koje se porez plaća u odnosu na poresku
obavezu utvrđenu za poresku godinu, u roku od 45 dana od dana početka tromesečja, na propisani
uplatni račun javnih prihoda.
Do dospelosti poreske obaveze po rešenju o utvrđivanju poreza na imovinu za poresku godinu,
obveznik iz stava 1. ovog člana porez plaća akontaciono – u visini obaveze za poslednje tromesečje
prethodne poreske godine.
Pozitivnu razliku između poreza utvrđenog rešenjem nadležnog poreskog organa i akontaciono
plaćenog poreza na imovinu za tromesečje za koje je poreska obaveza dospela, obveznik iz stava
- ovog člana dužan je da plati u roku od 15 dana od dana dostavljanja prvostepenog rešenja o
utvrđivanju poreza.
Ako je obveznik akontaciono platio više poreza nego što je bio dužan da plati prema obavezi
utvrđenoj rešenjem, više plaćeni porez uračunava se za namirenje dospelog neizmirenog poreza na
imovinu za druge nepokretnosti, ili poreza za naredno tromesečje, ili se obvezniku vraća na njegov
zahtev.
Obveznik koji ne vodi poslovne knjige za imovinu za koju u toku poreske godine poreska obaveza
nastane, odnosno koju prestane da evidentira u poslovnim knjigama, odnosno za koju u toku
poreske godine prestane pravo na poresko oslobođenje u skladu sa članom 12. st. 2. do 5. ovog
zakona, porez za tromesečje u kome je došlo do te promene plaća u srazmernom iznosu od dana
te promene do isteka tog tromesečja, u roku od 45 dana od dana početka tromesečja.
Izuzetno od stava 5. ovog člana, ako rešenje o utvrđenom porezu nije dostavljeno do isteka roka od
45 dana od dana početka tromesečja, ili je period od dostavljanja rešenja do isteka tog roka kraći
od 15 dana, porez se plaća u roku od 15 dana od dana dostavljanja rešenja.
Porez za tromesečja koja slede tromesečju u kome je došlo do promene iz stava 5. ovog člana u
poreskoj godini, plaća se u skladu sa st. 1. i 6. ovog člana.
Ako se po proteku poreske godine obvezniku utvrdi poreska obaveza za tu godinu, utvrđeni porez
se plaća u roku od 15 dana od dana dostavljanja rešenja.
Za imovinu za koju poreska obaveza prestane u toku poreske godine nakon utvrđivanja poreza za
tu godinu, utvrđeni porez umanjuje se za pripadajući porez za tu imovinu počev od dana prestanka
poreske obaveze.
Porez na imovinu obveznik koji ne vodi poslovne knjige može platiti u manjem broju rata od
zakonom propisanih, uključujući plaćanje utvrđenog poreza odjednom, do dospelosti poreske
obaveze za svako tromesečje.
Na dugovani porez za svako tromesečje i na iznose akontacija koji nisu plaćeni u propisanom roku,
od narednog dana od dana dospelosti obračunava se kamata.
Član 39a
(Brisan)
Član 39b
Nadležni poreski organ utvrđuje pravo na poresko oslobođenje u skladu sa odredbama čl. 31a i 31b
stav 1. ovog zakona, na osnovu podataka kojima raspolaže, izjave kupca iz člana 36. stav 2. ovog
zakona, kao i drugih dokaza da su ispunjeni uslovi za ostvarivanje tog prava.
Član 39v
Obveznik koji vodi poslovne knjige porez na imovinu plaća tromesečno, u iznosu koji je srazmeran
broju dana u tromesečju za koje se porez plaća u odnosu na poresku obavezu utvrđenu za poresku
godinu, u roku od 45 dana od dana početka tromesečja, na propisani uplatni račun javnih prihoda.
Do utvrđivanja poreza za poresku godinu, obveznik iz stava 1. ovog člana porez na imovinu plaća
akontaciono, u visini obaveze za poslednje tromesečje prethodne poreske godine.
Obveznik iz stava 1. ovog člana dužan je da pozitivnu razliku između utvrđenog i akontaciono
plaćenog poreza na imovinu za prvo tromesečje, plati do 31. marta poreske godine.
Ako je iznos utvrđenog poreza na imovinu koji se plaća za prvo tromesečje poreske godine, manji
od akontaciono plaćenog poreza za to tromesečje, obveznik iz stava 1. ovog člana poresku
obavezu za drugo tromesečje umanjuje za iznos više plaćenog poreza za prvo tromesečje te
godine.
Obveznik koji vodi poslovne knjige, za imovinu za koju poreska obaveza nastane, odnosno koju
počne da evidentira u poslovnim knjigama, odnosno za koju prestane pravo na poresko
oslobođenje u skladu sa članom 12. st. 2. do 5. ovog zakona, u toku poreske godine, i to:
1) u prvom tromesečju poreske godine – porez za prvo tromesečje plaća do 31. marta poreske
godine, u srazmernom iznosu od dana te promene do 31. marta poreske godine;
2) u drugom, trećem ili četvrtom tromesečju poreske godine – porez za tromesečje u kome je došlo
do te promene plaća u srazmernom iznosu od dana te promene do isteka tog tromesečja, u roku od
45 dana od dana početka tromesečja, a ako je rok od te promene do isteka roka za plaćanje kraći
od 30 dana – u roku od 30 dana od dana te promene;
3) za tromesečja u poreskoj godini koja slede tromesečju u kome je došlo do te promene porez
plaća u roku od 45 dana od dana početka svakog tromesečja.
Fizičko lice koje postane obveznik koji vodi poslovne knjige, za imovinu koju evidentira u poslovnim
knjigama porez utvrđuje samooporezivanjem od dana evidentiranja a plaća u rokovima iz st. 1, 3. i
- ovog člana.
Za imovinu iz člana 33v stav 1. tač. 4) i 5) ovog zakona obveznik prestaje da vrši utvrđivanje poreza
samooporezivanjem od dana prestanka evidentiranja u poslovnim knjigama, odnosno od dana
prestanka svojstva obveznika koji vodi poslovne knjige, od kada nadležni poreski organ za tu
imovinu porez utvrđuje rešenjem.
Za imovinu za koju poreska obaveza prestane u toku poreske godine nakon utvrđivanja poreza za
tu godinu, utvrđeni porez umanjuje se za pripadajući porez za tu imovinu počev od dana prestanka
poreske obaveze.
Porez na imovinu obveznik koji vodi poslovne knjige može platiti u manjem broju rata od zakonom
propisanih, uključujući plaćanje utvrđenog poreza odjednom, do dospelosti poreske obaveze za
svako tromesečje.
Na dugovani porez za svako tromesečje i na iznose akontacija koji nisu plaćeni u propisanom roku,
od narednog dana od dana dospelosti obračunava se kamata.
Član 40
Porez na nasleđe i poklon i porez na prenos apsolutnih prava utvrđuju se rešenjem poreskog
organa nadležnog za prijem poreskih prijava u skladu sa čl. 35. i 36. ovog zakona, a plaćaju u roku
od 15 dana od dana dostavljanja rešenja.
Poreski organ iz stava 1. ovog člana dužan je da u elektronskom obliku vodi evidenciju o
ugovorenoj, odnosno tržišnoj vrednosti imovine koja je predmet oporezivanja, a Poreska uprava –
Centrala dužna je da obezbedi elektronsku bazu objedinjenih podataka za teritoriju Republike
Srbije.
Evidencija iz stava 2. ovog člana sadrži naročito podatke o: obvezniku, lokaciji i vrsti imovine,
prijavljenoj i utvrđenoj poreskoj osnovici, te utvrđenom i naplaćenom porezu.
Član 41**
(Prestao da važi)
Jemstvo
Član 42
Lice na koje je preneto apsolutno pravo, odnosno poklonodavac, jemči supsidijarno za plaćanje
poreza na prenos apsolutnih prava, odnosno za plaćanje poreza na poklon.
Lice na koje je preneto apsolutno pravo, odnosno poklonodavac, koji se ugovorom obavezao da
plati porez na prenos apsolutnih prava, odnosno porez na poklon, jemči solidarno za plaćanje tog
poreza.
Obaveza dostavljanja ugovora i drugih isprava
poreskom organu i jedinici lokalne samouprave
Član 42a
Osnovni sud na području na kome nisu imenovani javni beležnici, dužan je da ispravu koju je
sastavio, odnosno overio, odnosno potvrdio, ili pravosnažnu odluku koju je doneo dostavi
nadležnom poreskom organu u roku od deset dana od dana izvršenja te radnje, odnosno
pravosnažnosti, i to:
1) ispravu, odnosno odluku kojom se stiče, odnosno prenosi pravo na nepokretnosti iz člana 2. stav
- ovog zakona;
2) ispravu, odnosno odluku kojom se stiče, odnosno prenosi, pravo svojine ili drugo pravo iz čl. 14,
- i 24. ovog zakona.
Sud je dužan da, u roku od deset dana od dana pravosnažnosti nadležnom poreskom organu
dostavi:
1) odluku kojom se stiče, odnosno prenosi pravo na nepokretnosti iz člana 2. stav 1. ovog zakona;
2) odluku kojom se vrši prenos ili utvrđuje pravo iz čl. 14, 23. i 24. ovog zakona.
Državni, odnosno drugi organ ili lice sa javnim ovlašćenjem (osim javnog beležnika) dužan je da, u
roku od deset dana od dana pravosnažnosti nadležnom poreskom organu dostavi:
1) akt kojim se stiče, odnosno prenosi pravo na nepokretnosti iz člana 2. stav 1. ovog zakona;
2) akt kojim se stiče, odnosno prenosi, pravo svojine ili druga prava iz čl. 14, 23. i 24. ovog zakona.
Isprave iz st. 1. do 3. ovog člana dostavljaju se u elektronskom obliku.
Poreskom organu koji nema tehničkih mogućnosti da isprave iz st. 1. do 3. ovog člana prima u
elektronskom obliku, o čemu obaveštava organe i lica koja su dužna da izvrše dostavljanje,
dostavljanje se vrši u pisanom obliku.
Zavod za intelektualnu svojinu dužan je da nadležnom poreskom organu dostavi primljeni ugovor,
odnosno ispravu o obavljenom prenosu prava intelektualne svojine, u roku od deset dana od dana
prijema.
Javni beležnik je dužan da pravosnažno rešenje o nasleđivanju koje je doneo u vršenju zakonom
poverenih javnih ovlašćenja, po osnovu koga lice iz člana 4. stav 5. ovog zakona nasleđuje
nepokretnost za koju ne postoje podaci u katastru nepokretnosti i katastru vodova, dostavi organu
jedinice lokalne samouprave nadležnom prema mestu nepokretnosti, u roku od 30 dana od dana
pravosnažnosti.
Član 43
(Brisan)
Član 44****
(Prestalo da važi)
Deo sedmi
PRELAZNE I ZAVRŠNE ODREDBE
Član 45
Ne plaća se porez na imovinu na prava na nepokretnosti za koja je ugovorom o stranom ulaganju,
zaključenim pre 1. januara 1992. godine u skladu sa zakonom, utvrđeno da se neće uvoditi nove
poreske obaveze.
Ne plaća se porez na prenos apsolutnih prava na nepokretnosti po odredbama ovog zakona na koji
se, po propisima koji su bili u primeni kada je osnov prenosa nastao i prenos izvršen u skladu sa
propisima, a do stupanja na snagu ovog zakona, ovaj porez nije plaćao.
Član 46
Stope poreza na imovinu iz člana 11. tačka 2) ovog zakona primenjuju se na prava na
nepokretnosti obveznika koji vodi poslovne knjige, ako su na dan 31. decembra 2000. godine
pripadala obvezniku koji ne vodi poslovne knjige.
Član 47
Porez na nasleđe i poklon, odnosno porez na prenos apsolutnih prava, za čije utvrđivanje i naplatu
je postupak započet po propisima koji su važili do početka primene ovog zakona, u kome do dana
stupanja na snagu ovog zakona nije doneto prvostepeno rešenje, utvrdiće se primenom propisa koji
su važili u momentu kada je postupak započet, ako je to povoljnije za obveznika.
Član 48
Danom stupanja na snagu ovog zakona prestaje da važi Zakon o porezima na imovinu (“Službeni
glasnik RS”, br. 43/94, 53/95, 54/96, 42/98, 18/99, 21/99, 27/99, 33/99, 48/99 i 54/99), osim
odredaba čl. 2-13. koje prestaju da važe 1. jula 2001. godine.
Do donošenja podzakonskih akata na osnovu ovlašćenja iz ovog zakona, primenjivaće se Pravilnik
o načinu utvrđivanja osnovice poreza na imovinu (“Službeni glasnik RS”, br. 8/96 i 7/99), Pravilnik o
sadržaju poreske prijave za utvrđivanje poreza na nasleđe i poklon i poreza na promet
nepokretnosti i prava (“Službeni glasnik RS”, br. 19/92 i 11/93) i Pravilnik o sadržaju poreske prijave
za utvrđivanje poreza na imovinu (“Službeni glasnik RS”, br. 9/97 i 46/98).
Član 49
Odredbe čl. 2-13. ovog zakona primenjuju se od 1. jula 2001. godine.
Porez na imovinu po odredbama čl. 2-13. ovog zakona utvrđuje se za razdoblje od 1. jula do 31.
decembra 2001. godine, a porez na imovinu utvrđen rešenjem nadležnog poreskog organa za
- godinu po odredbama čl. 2-12. Zakona o prezima na imovinu (“Službeni glasnik RS”, br.
43/94, 53/95, 54/96, 42/98, 18/99, 21/99, 27/99, 33/99, 48/99 i 54/99) plaća se u visini i rokovima
utvrđenim rešenjem za prvo i drugo tromesečje 2001. godine.
Član 50
Ovaj zakon stupa na snagu osmog dana od dana objavljivanja u “Službenom glasniku Republike
Srbije”.
Samostalni član Zakona o izmenama i dopunama
Zakona o porezima na imovinu
(“Sl. glasnik RS”, br. 80/2002)
Član 5
Ovaj zakon stupa na snagu osmog dana od dana objavljivanja u “Službenom glasniku Republike
Srbije”, osim odredaba čl. 1. i 2. koje se primenjuju od 1. januara 2003. godine.
Samostalni članovi Zakona o izmenama i dopunama
Zakona o porezima na imovinu
(“Sl. glasnik RS”, br. 135/2004)
Član 34
Obveznicima poreza na imovinu, osim poreza na nasleđe i poklon i poreza na prenos apsolutnih
prava, koji nadležnom poreskom organu nisu podneli, odnosno nisu na propisani način podneli
poresku prijavu, a kojima nije utvrđena poreska obaveza, neće se utvrđivati porez za obaveze
nastale po tom osnovu do 31. decembra 2004. godine, niti protiv njih pokretati prekršajni postupak,
ako poresku prijavu podnesu nadležnom poreskom organu, na propisanom obrascu, do 31. januara
- godine.
Član 35
Za prenos hartija od vrednosti uz naknadu u novcu, izvršen do 31. decembra 2004. godine, poreska
prijava se podnosi i porez na prenos apsolutnih prava utvrđuje i plaća na način i po postupku
uređenom propisima koji su bili na snazi u vreme nastanka poreske obaveze.
Član 36
Odredbe čl. 1. do 9, člana 10. st. 6. i 7, člana 15. stav 3, čl. 18. i 19, člana 23. stav 4, člana 25. stav
2, člana 27. stav 1, člana 28. st. 2. i 3. i čl. 31. i 32. ovog zakona primenjivaće se od 1. januara
- godine.
Član 37
Ovaj zakon stupa na snagu narednog dana od dana objavljivanja u “Službenom glasniku Republike
Srbije”.
Samostalni članovi Zakona o izmenama i dopunama
Zakona o porezima na imovinu
(“Sl. glasnik RS”, br. 61/2007)
Član 25[s1]
Propis iz člana 19. ovog zakona ministar nadležan za poslove finansija doneće u roku od 30 dana
od dana stupanja na snagu ovog zakona.
Član 26[s1]
Obveznik poreza na imovinu iz člana 2. Zakona o porezima na imovinu (“Službeni glasnik RS”, br.
26/01, 45/02 – SUS, 80/02, 80/02 – dr. zakon i 135/04) koji je do 31. decembra 2008. godine
Poreskoj upravi podneo poresku prijavu nije u obavezi da za istu imovinu podnosi novu prijavu zbog
nenadležnosti organa za utvrđivanje tog poreza.
U slučaju iz stava 1. ovog člana, Poreska uprava će poresku prijavu proslediti nadležnom organu
jedinice lokalne samouprave na čijoj teritoriji se nepokretnost nalazi, ako sa tom jedinicom nije
zaključen ugovor iz člana 62. stav 1. Zakona o finansiranju lokalne samouprave (“Službeni glasnik
RS”, broj 62/06).
Član 27[s1]
Pravo na poresko oslobođenje u skladu sa članom 16. ovog zakona može se ostvariti samo na
osnovu ugovora o kupoprodaji prvog stana overenog posle stupanja na snagu ovog zakona.
Član 28[s1]
Porez na nasleđe i poklon, odnosno porez na prenos apsolutnih prava, za čije utvrđivanje je
postupak započet po propisima koji su važili do dana stupanja na snagu ovog zakona, utvrdiće se
primenom zakona koji je bio na snazi u vreme nastanka poreske obaveze.
Porez na nasleđe i poklon, odnosno porez na prenos apsolutnih prava, za čije utvrđivanje poreska
obaveza nastane danom saznanja nadležnog poreskog organa u smislu člana 17. stav 5. i člana
- stav 6. Zakona o porezima na imovinu (“Službeni glasnik RS”, br. 26/01, 45/02 – SUS, 80/02,
80/02 – dr. zakon i 135/04), nakon stupanja na snagu ovog zakona, utvrdiće se primenom odredaba
ovog zakona.
Član 29[s1]
Odredbe čl. 3. i 22. ovog zakona primenjivaće se od 1. januara 2007. godine.
Odredbe člana 4. ovog zakona primenjivaće se od 1. januara 2008. godine.
Član 30[s1]
Ovaj zakon stupa na snagu osmog dana od dana objavljivanja u “Službenom glasniku Republike
Srbije”.
Samostalni članovi Zakona o izmenama i dopunama
Zakona o porezima na imovinu
(“Sl. glasnik RS”, br. 5/2009)
Član 24[s2]
Porez na nasleđe i poklon, odnosno porez na prenos apsolutnih prava, za prenos hartija od
vrednosti i udela u pravnom licu po osnovu ugovora ili drugog akta zaključenog do dana stupanja
na snagu ovog zakona, odnosno po osnovu odluke suda koja je postala pravosnažna do dana
stupanja na snagu ovog zakona, utvrdiće se i platiti primenom Zakona o porezima na imovinu
(“Službeni glasnik RS”, br. 26/01, 45/02 – SUS, 80/02, 80/02 – dr. zakon, 135/04 i 61/07).
Član 25[s2]
Odredbe čl. 1, 2, 3, 4, 16. i 17. ovog zakona primenjivaće se od 1. januara 2009. godine.
Član 26[s2]
Ovaj zakon stupa na snagu osmog dana od dana objavljivanja u “Službenom glasniku Republike
Srbije”.
Samostalni članovi Zakona o izmenama i dopunama
Zakona o porezima na imovinu
(“Sl. glasnik RS”, br. 101/2010, 24/20011 i 78/2011)
Član 31[s3]
(Brisan)
Član 32[s3]
Poreske prijave za utvrđivanje poreza na imovinu za 2011. godinu, na prava iz člana 2. stav 1. tač.
5a) i 6) ovog zakona, dužni su da do 31. marta 2011. godine podnesu obveznici koji za tu imovinu
nisu podneli poresku prijavu i obveznici koji vode poslovne knjige.
Čl. 33[s3] i 34[s3]
(Brisani)
Član 35[s3]
Porez na nasleđe i poklon, odnosno porez na prenos apsolutnih prava, ne plaća se kod konverzije
prava korišćenja, odnosno prava zakupa, u pravo svojine na građevinskom zemljištu, u skladu sa
zakonom kojim se uređuju planiranje i izgradnja.
Član 36[s3]
Porez na nasleđe i poklon, odnosno porez na prenos apsolutnih prava, po osnovu ugovora ili
drugog akta zaključenog do dana stupanja na snagu ovog zakona, odnosno po osnovu odluke suda
koja je postala pravosnažna do dana stupanja na snagu ovog zakona, odnosno po osnovu rešenja
nadležnog upravnog organa koje je postalo konačno do dana stupanja na snagu ovog zakona, za
koji poreska obaveza nije prijavljena u propisanim rokovima pa je nastala danom saznanja
nadležnog poreskog organa nakon stupanja na snagu ovog zakona, utvrdiće se i platiti primenom
Zakona o porezima na imovinu (“Službeni glasnik RS”, br. 26/01, 45/02 – SUS, 80/02, 80/02 – dr.
zakon, 135/04, 61/07 i 5/09).
U slučaju iz stava 1. ovog člana, neće se utvrđivati porez na nasleđe i poklon, odnosno porez na
prenos apsolutnih prava, kod konverzije prava korišćenja, odnosno prava zakupa, u pravo svojine
na građevinskom zemljištu, u skladu sa zakonom kojim se uređuju planiranje i izgradnja.
Član 37[s3]
Ovaj zakon stupa na snagu 1. januara 2011. godine.
Samostalni članovi Zakona o izmenama i dopunama
Zakona o porezima na imovinu
(“Sl. glasnik RS”, br. 24/2011)
Član 7[s4]
Porez na imovinu za 2011. godinu, utvrdiće se primenom najviše odgovarajuće poreske stope iz
člana 11. stav 1. Zakona o porezima na imovinu (“Službeni glasnik RS”, br. 26/01, 45/02 – SUS,
80/02, 80/02 – dr. zakon, 135/04, 61/07, 5/09 i 101/10) na prava na nepokretnosti obveznika koji
vodi poslovne knjige, odnosno obveznika koji ne vodi poslovne knjige, osim ako skupština jedinice
lokalne samouprave u roku od 60 dana od dana stupanja na snagu ovog zakona, donese odluku
kojom će utvrditi niže stope poreza od navedenih.
Za nepokretnost obveznika koji ne vodi poslovne knjige, za koju je tom obvezniku utvrđen porez na
imovinu za 2010. godinu, za odgovarajuću površinu iste nepokretnosti, poreska obaveza istom
obvezniku za 2011. godinu, primenom ovog zakona, može biti utvrđena u iznosu ne većem od 60%
u odnosu na poresku obavezu utvrđenu za 2010. godinu.
Član 8[s4]
Odredbe čl. 1, 2. i 3. ovog zakona primenjivaće se od 1. januara 2011. godine.
Član 9[s4]
Ovaj zakon stupa na snagu osmog dana od dana objavljivanja u “Službenom glasniku Republike
Srbije”.
Samostalni članovi Zakona o izmenama i dopunama
Zakona o porezima na imovinu
(“Sl. glasnik RS”, br. 78/2011)
Član 6[s5]
Porez na imovinu za 2012. godinu za nepokretnost obveznika koji ne vodi poslovne knjige, za
odgovarajuću površinu iste nepokretnosti, ne može biti utvrđen u većem iznosu od pripadajuće
poreske obaveze tog obveznika za 2011. godinu.
Član 8[s5]
Odredbe čl. 1, 2, 3. i 6. ovog zakona primenjivaće se od 1. januara 2012. godine.
Odredbe čl. 4. i 5. ovog zakona primenjivaće se od 1. septembra 2012. godine.
Član 9[s5]
Ovaj zakon stupa na snagu osmog dana od dana objavljivanja u “Službenom glasniku Republike
Srbije”.
Samostalni članovi Zakona o izmenama i dopunama
Zakona o porezima na imovinu
(“Sl. glasnik RS”, br. 47/2013)
Član 36[s6]
Jedinice lokalne samouprave dužne su da, nakon stupanja na snagu ovog zakona a najkasnije do
- novembra 2013. godine, za potrebe utvrđivanja poreza na imovinu za 2014. godinu u skladu sa
ovim zakonom objave:
1) odluku o stopama poreza na imovinu;
2) odluku kojom su odredile zone, sa naznakom zona koje se smatraju najopremljenijim, na svojoj
teritoriji;
3) akt kojim su utvrdile prosečne cene odgovarajućih nepokretnosti po zonama;
4) akt o koeficijentima za nepokretnosti u zonama.
Ako ni u zonama, ni u graničnim zonama nije bilo prometa odgovarajućih nepokretnosti u periodu
od 1. januara 2013. godine do 30. septembra 2013. godine, jedinica lokalne samouprave dužna je
da, u roku iz stava 1. ovog člana, objavi prosečnu vrednost kvadratnog metra odgovarajućih
nepokretnosti na osnovu kojih je za 2013. godinu utvrđena osnovica poreza na imovinu za
nepokretnosti obveznika koji ne vode poslovne knjige u najopremljenijoj zoni.
Od 1. januara 2014. godine skupština jedinice lokalne samouprave može odlukom obavezati
poreske obveznike koji ne vode poslovne knjige da podnesu poreske prijave, za svu ili za određenu
imovinu koja je predmet oporezivanja porezom na imovinu na teritoriji te jedinice lokalne
samouprave, za koju su obveznici podneli i za koju nisu podneli poresku prijavu.
Član 37[s6]
Obveznici poreza na imovinu koji ne vode poslovne knjige kojima je za poljoprivredno, odnosno
šumsko zemljište, poreska obaveza nastala do dana stupanja na snagu ovog zakona, nisu u
obavezi da za to zemljište podnose poresku prijavu, osim u slučaju iz člana 36. stav 3. ovog
zakona.
Obveznicima poreza na imovinu (koji vode i koji ne vode poslovne knjige), kojima je do početka
primene ovog zakona nastala poreska obaveza a za koju nisu podneli poresku prijavu, zbog čega
im porez nije utvrđen, obavezu poreza na imovinu do 31. decembra 2013. godine, utvrđuje organ
jedinice lokalne samouprave rešenjem, primenom propisa koji su bili na snazi u godini za koju se
porez na imovinu utvrđuje.
Lica koja od 1. januara 2014. godine postanu obveznici poreza na imovinu u skladu sa članom 2.
ovog zakona, za nepokretnosti iz člana 1. ovog zakona, na koje se do 31. decembra 2013. godine
porez na imovinu nije plaćao, dužna su da nadležnom organu jedinice lokalne samouprave na čijoj
teritoriji se nepokretnost nalazi, podnesu poreske prijave do 31. marta 2014. godine.
Član 38[s6]
Porez na nasleđe i poklon, odnosno porez na prenos apsolutnih prava, za čije utvrđivanje je
postupak započet po propisima koji su važili do dana stupanja na snagu ovog zakona, utvrdiće se
primenom zakona koji je bio na snazi u vreme nastanka poreske obaveze.
Izuzetno od stava 1. ovog člana, rešenjem nadležnog poreskog organa obustaviće se postupak
utvrđivanja poreza na nasleđe i poklon, odnosno poreza na prenos apsolutnih prava, koji je započet
do početka primene čl. 12, 17, 18. i 19. ovog zakona za prenose koji primenom tih odredaba
prestaju da budu predmet oporezivanja porezom na nasleđe i poklon, odnosno porezom na prenos
apsolutnih prava.
Porez na nasleđe i poklon, odnosno porez na prenos apsolutnih prava, po osnovu nasleđa, poklona
ili prenosa apsolutnih prava, za koji poreska obaveza nije prijavljena u propisanim rokovima pa je
nastala danom saznanja nadležnog poreskog organa nakon stupanja na snagu ovog zakona,
utvrdiće se i platiti primenom zakona kojim se uređuju porezi na imovinu koji je bio na snazi na dan
na koji bi poreska obaveza nastala u skladu sa članom 17. st. 1. do 4, odnosno članom 29. st. 1. do
- Zakona o porezima na imovinu (“Službeni glasnik RS”, br. 26/01, 45/02 – SUS, 80/02, 80/02 – dr.
zakon, 135/04, 61/07, 5/09, 101/10, 24/11, 78/11 i 57/12 – US) da je prijavljena u propisanom roku.
Član 39[s6]
Odredbe čl. 1. do 11. i čl. 25, 27. i 31. do 33. ovog zakona primenjivaće se od 1. januara 2014.
godine, osim odredbe člana 10. stav 4. ovog zakona koja će se primenjivati od 1. januara 2016.
godine.
Od 1. januara 2014. godine do 31. decembra 2015. godine porez na imovinu ne plaća se na vodno
zemljište, kao i na vodne objekte za koje je izdata pravosnažna vodna saglasnost, odnosno za koje
se vodna dozvola ne izdaje u skladu sa zakonom kojim se uređuju vode, osim na objekte za uzgoj
riba (ribnjake).
Član 40[s6]
Ovaj zakon stupa na snagu narednog dana od dana objavljivanja u “Službenom glasniku Republike
Srbije”.
Samostalni članovi Zakona o izmenama i dopunama
Zakona o porezima na imovinu
(“Sl. glasnik RS”, br. 95/2018)
Član 33[s7]
Porez na imovinu utvrđivaće se i plaćati u skladu sa ovim zakonom počev za 2019. godinu.
Jedinica lokalne samouprave može, do 31. decembra 2018. godine, doneti odluku kojom se
neizgrađeno građevinsko zemljište na njenoj teritoriji, koje se koristi isključivo za gajenje biljaka,
odnosno sadnog materijala, odnosno šuma, za svrhu utvrđivanja osnovice poreza na imovinu za
- godinu, razvrstava u poljoprivredno, odnosno u šumsko zemljište.
Za utvrđivanje poreza na imovinu za 2019. godinu, jedinice lokalne samouprave dužne su da, do
- decembra 2018. godine:
1) utvrde i objave prosečne cene kvadratnog metra drugog zemljišta u zonama;
2) u slučaju iz stava 2. ovog člana utvrde i objave prosečne cene građevinskog, poljoprivrednog,
odnosno šumskog zemljišta u zonama.
Odluke iz st. 2. i 3. ovog člana primenjivaće se kod utvrđivanja poreza na imovinu za 2019. godinu
ako su donete i objavljene do 31. decembra 2018. godine, na način na koji se objavljuju opšti akti
jedinice lokalne samouprave koja ih je donela i na njenoj internet strani.
Prosečne cene kvadratnog metra odgovarajućih nepokretnosti u zonama, osim prosečnih cena iz
stava 3. ovog člana, koje su utvrđene na osnovu cena u prometu u zonama ili graničnim zonama,
definisanim članom 6. stav 7. Zakona o porezima na imovinu (“Službeni glasnik RS”, br. 26/01,
45/02 – SUS, 80/02, 80/02 – dr. zakon, 135/04, 61/07, 5/09, 101/10, 24/11, 78/11, 57/12 – US, 47/13
i 68/14 – dr. zakon) i objavljene do 30. novembra 2018. godine u skladu sa tim zakonom,
primenjivaće se kod utvrđivanja poreza na imovinu za 2019. godinu.
Član 34[s7]
Do 31. januara 2019. godine poreske prijave za utvrđivanje poreza na imovinu dužni su da podnesu
obveznici poreza na imovinu koji ne vode poslovne knjige za nepokretnosti koje se, u skladu sa
ovim zakonom, razvrstavaju u drukčiju grupu u odnosu na grupu u koju su bile razvrstane za svrhu
utvrđivanja poreza na imovinu za 2018. godinu, ako o tome nisu sadržani podaci u podnetoj
poreskoj prijavi.
Do 31. januara 2019. godine poreske prijave za utvrđivanje poreza na imovinu dužni su da podnesu
obveznici poreza na imovinu za zgrade u izgradnji za koje poreska obaveza nastaje 1. januara
- godine u skladu sa članom 7. ovog zakona.
Član 35[s7]
Ako jedinica lokalne samouprave odlukom propiše da se neizgrađeno građevinsko zemljište na
njenoj teritoriji, koje se koristi isključivo za gajenje biljaka, odnosno sadnog materijala, odnosno
šuma, za svrhu utvrđivanja osnovice poreza na imovinu razvrstava u poljoprivredno, odnosno u
šumsko zemljište, ta odluka primenjivaće se kod utvrđivanja poreza na imovinu za 2019. godinu
ako je objavljena do 31. decembra 2018. godine, na način na koji se objavljuju njeni opšti akti i na
njenoj internet strani.
Član 36[s7]
Porez na nasleđe i poklon, odnosno porez na prenos apsolutnih prava, za čije utvrđivanje je
postupak započet po propisima koji su važili do početka primene ovog zakona, utvrdiće se
primenom zakona koji je bio na snazi na dan nastanka poreske obaveze.
Porez na nasleđe i poklon, odnosno porez na prenos apsolutnih prava, po osnovu nasleđa, poklona
ili prenosa apsolutnih prava, za koji poreska obaveza nije prijavljena u propisanim rokovima pa je
nastala danom saznanja nadležnog poreskog organa nakon stupanja na snagu ovog zakona,
utvrdiće se i platiti primenom zakona kojim se uređuju porezi na imovinu koji je bio na snazi na dan
na koji bi poreska obaveza nastala u skladu sa članom 17. st. 1. do 4, odnosno članom 29. st. 1. do
- Zakona o porezima na imovinu (“Službeni glasnik RS”, br. 26/01, 45/02 – SUS, 80/02, 80/02 – dr.
zakon, 135/04, 61/07, 5/09, 101/10, 24/11, 78/11, 57/12 – US, 47/13 i 68/14 – dr. zakon) da je
prijavljena u propisanom roku.
Za nasleđe i poklon nepokretnosti za koje je nastanak poreske obaveze odložen do prestanka
prava plodouživanja u skladu sa članom 17. stav 3. Zakona o porezima na imovinu (“Službeni
glasnik RS”, br. 26/01, 45/02 – SUS, 80/02, 80/02 – dr. zakon, 135/04, 61/07, 5/09, 101/10, 24/11,
78/11, 57/12 – US, 47/13 i 68/14 – dr. zakon), koja je otuđena pre početka primene ovog zakona
poreska obaveza nastaje danom stupanja na snagu ovog zakona.
Za nasleđe i poklon za koje je nastanak poreske obaveze odložen u skladu sa članom 17. stav 4.
Zakona o porezima na imovinu (“Službeni glasnik RS”, br. 26/01, 45/02 – SUS, 80/02, 80/02 – dr.
zakon, 135/04, 61/07, 5/09, 101/10, 24/11, 78/11, 57/12 – US, 47/13 i 68/14 – dr. zakon), poreska
obaveza nastaje danom stupanja na snagu ovog zakona.
Član 37[s7]
Ovaj zakon stupa na snagu osmog dana od dana objavljivanja u “Službenom glasniku Republike
Srbije”.
Samostalni član Zakona o izmenama i dopunama
Zakona o porezima na imovinu
(“Sl. glasnik RS”, br. 95/2018)
Član 14[s8]
Ovaj zakon stupa na snagu 1. januara 2020. godine.
Samostalni članovi Zakona o izmenama i dopunama
Zakona o porezima na imovinu
(“Sl. glasnik RS”, br. 144/2020)
Član 33[s9]
Odredbe člana 16. stav 2, člana 17. stav 5, člana 21. st. 2. i 3, člana 27. st. 2. do 6. i stava 8, člana
- stav 9, člana 31. stav 2, člana 31b st. 2. i 3, člana 34. st. 4. do 6, člana 35. st. 2. do 4, člana 36.
stav 2. i st. 4. do 8, člana 39b, člana 40. st. 1. i 2. i člana 42a stav 1. tačka 2), stav 2. tačka 2), stav
- tačka 2) i stav 6. Zakona o porezima na imovinu (“Službeni glasnik RS”, br. 26/01, 45/02 – SUS,
80/02, 80/02 – dr. zakon, 135/04, 61/07, 5/09, 101/10, 24/11, 78/11, 57/12 – US, 47/13, 68/14 – dr.
zakon, 95/18, 99/18 – US i 86/19), u delu kojim je uređena nadležnost Ministarstva finansija –
Poreske uprave (u daljem tekstu: Poreska uprava) za utvrđivanje poreza na nasleđe i poklon i
poreza na prenos apsolutnih prava, odnosno u delu kojim je uređena obaveza organima i licima iz
člana 42a tog zakona da Poreskoj upravi dostavljaju propisane isprave, odluke i akte, primenjivaće
se do 31. decembra 2021. godine.
Počev od 1. januara 2022. godine, jedinice lokalne samouprave u celosti utvrđuju, naplaćuju i
kontrolišu porez na nasleđe i poklon i porez na prenos apsolutnih prava i smatraju se poreskim
organom u smislu odredaba stava 1. ovog člana.
Jedinice lokalne samouprave preuzeće od Poreske uprave zaposlene koji obavljaju poslove
utvrđivanja, naplate i kontrole poreza na nasleđe i poklon i poreza na prenos apsolutnih prava,
predmete, informacioni sistem i arhivu, kao i opremu i sredstva za vršenje nadležnosti u tim
oblastima srazmerno broju preuzetih zaposlenih lica, u periodu od 1. novembra do 31. decembra
- godine.
Postupke koje je Poreska uprava započela u vršenju nadležnosti iz stava 1. ovog člana, koji ne
budu okončani do dana preuzimanja predmeta u skladu sa stavom 3. ovog člana, okončaće
jedinice lokalne samouprave.
Član 34[s9]
Porez na imovinu utvrđivaće se i plaćati u skladu sa ovim zakonom počev za 2021. godinu.
Kod utvrđivanja poreza na imovinu za 2021. godinu primenjivaće se:
1) prosečne cene kvadratnog metra odgovarajućih nepokretnosti u zonama koje su utvrđene na
osnovu cena u prometu u zonama ili graničnim zonama u skladu sa članom 6. st. 5. do 7. Zakona o
porezima na imovinu (“Službeni glasnik RS”, br. 26/01, 45/02 – SUS, 80/02, 80/02 – dr. zakon,
135/04, 61/07, 5/09, 101/10, 24/11, 78/11, 57/12 – US, 47/13, 68/14 – dr. zakon, 95/18, 99/18 – US i
86/19), odnosno prosečne cene odgovarajućih nepokretnosti u najopremljenijoj zoni u skladu sa
članom 7a stav 2. tog zakona, ako su objavljene do 30. novembra 2020. godine;
2) akti kojima su uređeni stopa amortizacije, zone i stope poreza na imovinu, koji su objavljeni do
- novembra 2020. godine ili pre 2020. godine, ako njihova primena nije ograničena zaključno sa
2020-om godinom.
Kod utvrđivanja poreza na imovinu za 2021. godinu za pomoćne objekte, primenjivaće se prosečne
cene kvadratnog metra garaža i garažnih mesta u zonama koje su utvrđene na osnovu cena u
prometu tih nepokretnosti u zonama ili graničnim zonama, u skladu sa članom 6. st. 5. do 7. Zakona
o porezima na imovinu (“Službeni glasnik RS”, br. 26/01, 45/02 – SUS, 80/02, 80/02 – dr. zakon,
135/04, 61/07, 5/09, 101/10, 24/11, 78/11, 57/12 – US, 47/13, 68/14 – dr. zakon, 95/18, 99/18 – US i
86/19), odnosno prosečne cene garaža i garažnih mesta u najopremljenijoj zoni u skladu sa članom
7a stav 2. tog zakona, ako su objavljene do 30. novembra 2020. godine.
Član 35[s9]
Do 31. januara 2021. godine poreske prijave za utvrđivanje poreza na imovinu dužni su da podnesu
obveznici poreza na imovinu koji ne vode poslovne knjige za nepokretnosti koje se, u skladu sa
ovim zakonom, razvrstavaju u drukčiju grupu u odnosu na grupu u koju su bile razvrstane za svrhu
utvrđivanja poreza na imovinu za 2020. godinu, ako o tome nisu sadržani podaci u podnetoj
poreskoj prijavi, odnosno u podacima o vrsti nepokretnosti koje javni beležnik dostavlja u skladu sa
članom 33b stav 4. tačka 2) Zakona o porezima na imovinu (“Službeni glasnik RS”, br. 26/01, 45/02
– SUS, 80/02, 80/02 – dr. zakon, 135/04, 61/07, 5/09, 101/10, 24/11, 78/11, 57/12 – US, 47/13, 68/14
– dr. zakon, 95/18, 99/18 – US i 86/19).
Član 36[s9]
Porez na nasleđe i poklon, odnosno porez na prenos apsolutnih prava, za čije utvrđivanje je
postupak započet po propisima koji su važili do početka primene ovog zakona, utvrdiće se
primenom zakona koji je bio na snazi na dan nastanka poreske obaveze.
Porez na nasleđe i poklon, odnosno porez na prenos apsolutnih prava, po osnovu nasleđa, poklona
ili prenosa apsolutnih prava, za čije utvrđivanje je obveznik bio dužan da podnese poresku prijavu a
za koji je poreska obaveza nastala danom saznanja nadležnog poreskog organa nakon stupanja na
snagu ovog zakona, utvrdiće se i platiti primenom zakona kojim se uređuju porezi na imovinu koji je
bio na snazi na dan na koji bi poreska obaveza nastala u skladu sa članom 17. st. 1. do 4,
odnosno članom 29. st. 1. do 8. Zakona o porezima na imovinu (“Službeni glasnik RS”, br. 26/01,
45/02 – SUS, 80/02, 80/02 – dr. zakon, 135/04, 61/07, 5/09, 101/10, 24/11, 78/11, 57/12 – US, 47/13,
68/14 – dr. zakon, 95/18, 99/18 – US i 86/19) da je prijavljena u propisanom roku.
Član 37[s9]
Odredbe ovog zakona kojima se nadležnost Poreske uprave za utvrđivanje, naplatu i kontrolu
poreza na nasleđe i poklon i poreza na prenos apsolutnih prava prenosi na jedinice lokalne
samouprave i člana 31. ovog zakona, primenjivaće se od 1. januara 2022. godine.
Član 38[s9]
Ovaj zakon stupa na snagu 1. januara 2021. godine.
Napomene
* Odlukom SUS IU broj 176/98 (“Sl. list SRJ”, br. 42/2002) utvrđeno je da odredba člana 38. ovog
zakona nije saglasna sa Ustavom SRJ i Zakonom o osnovama svojinskopravnih odnosa (“Sl. list
SFRJ”, br. 6/80 i 36/90 i “Sl. list SRJ”, br. 29/96).
** Danom početka primene Zakona o poreskom postupku i poreskoj administraciji (“Sl. glasnik RS”,
- 80/2002), odnosno 1. januara 2003. godine, prestala je da važi odredba člana 41. Zakona o
porezima na imovinu (“Sl. glasnik RS”, br. 26/2001).
*** Odredba člana 38a Zakona o porezima na imovinu (“Sl. glasnik RS”, br. 26/2001, “Sl. list SRJ”,
- 42/2002 – odluka SUS i “Sl. glasnik RS”, br. 80/2002, 80/2002 – dr. zakon i 135/2004) prestala je
da važi na osnovu Odluke US IUz broj 225/2005 od 19. aprila 2012. godine, objavljene u “Sl.
glasniku RS”, br. 57/2012 od 8. juna 2012. godine.
**** Član 44. Zakona o porezima na imovinu (“Sl. glasnik RS”, br. 26/2001, “Sl. list SRJ”, br.
42/2002 – odluka SUS i “Sl. glasnik RS”, br. 80/2002, 80/2002 – dr. zakon, 135/2004, 61/2007,
5/2009, 101/2010, 24/2011, 78/2011, 57/2012 – odluka US i 47/2013) prestao je da važi 4. jula
- godine, danom stupanja na snagu Zakona o izmenama i dopunama Zakona o poreskom
postupku i poreskoj administraciji (“Sl. glasnik RS”, br. 68/2014).
****** Odredba člana 5. stav 4. Zakona o porezima na imovinu (“Sl. glasnik RS”, br. 26/2001, “Sl.
list SRJ”, br. 42/2002 – odluka SUS i “Sl. glasnik RS”, br. 80/2002, 80/2002 – dr. zakon, 135/2004,
61/2007, 5/2009, 101/2010, 24/2011, 78/2011, 57/2012 – odluka US, 47/2013, 68/2014 – dr. zakon i
95/2018) prestala je da važi na osnovu Odluke US IUz broj 155/2014 od 8. novembra 2018. godine,
objavljene u “Sl. glasniku RS”, br. 99/2018 od 18. decembra 2018. godine.